Pripreme sa opsadu Dubrovnika zapocele su 20.rujna 1991.godine grupiranjem snaga Titogradskog i Uzickog korpusa JNA iz pravca Crne Gore i istocne Hercegovine.Unatoc informacijama koje su nedvosmisleno upucivale da je Dubrovnik cilj najnovijeg manevarskog pregrupiranja snaga jugovojske,u Zagrebu se nisu previse uzbudjivali jer su vjerovali da je grad sam po sebi zasticen od vojnog napada.Samo desetak dana kasnije,1.listopada crnogorski rezervisti krenuli su iz pravca Konavala u napad na grad Dubrovnik.Grad je lezao na krajnjem vrhu tankog priobalnog pojasa juzne Hrvatske,a kroz svoju dugu i burnu povijest bio je cesta meta svojatanja velikosrpske nacionalne ideologije.U gradu nije bilo vojarne jugoslavenske vojske,a hrvatsko stanovnistvo bilo je u apsolutnoj vecini(udio Hrvata u stanovnistvu Dubrovnika prema popisu iz 1991.bio je 82,5%,a Srba 6,7%)tako da se vojska nije mogla pozvati niti na jedan od svoja dva standardna alibija za napad:zastitu srpskog pucanstva ili oslobadjanje blokirane vojarne,no ni te cinjenice nisu je omele u pokretanju jedne od najapsurdnijih vojnih operacija u novijoj povijesti ratovanja.Dubrovnik,biser Sredozemlja,grad spomenik svjetske bastine,
pod zastitom UNESCO-a i najomiljenije turisticko odrediste bivse Jugoslavije,bio je poznat diljem svijeta.Kada je vojska nametnula kopnenu i pomorsku blokadu Dubrovnika,koja se protezala od Boke Kotorske do Neuma,malo je tko u Hrvatskoj vjerovao da je krajnji cilj operacije okupacija grada Dubrovnika.Snage koje su branile grad i jug Hrvatske cinilo je svega nekoliko stotina slabo naoruzanih pripadnika ZNG-a i policije.
Nakon slabog otpora malobrojnih branitelja,jugovojska je najprije okupirala Konavle.Crnogorski rezervisti zapoceli su"kirursku"operaciju pljacke,
palezi i pustosenja okupiranih sela.Obilat plijen koji su zatekli u bogatim selima hrvatskog juga,prevozen je svim raspolozivim vojnim transportnim sredstvima u Crnu Goru.Okupiravsi Konavle i Cavtat,vojska se priblizila rubu grada.Nakon sest dana topnickog granatiranja rubova prigradskih naselja,srpska je vojska 27.listopada 1991.godine dovela tesko topnistvo i tenkove na lokaciju Zarkovica brdo,svega par kilometara od sredista grada.Otpocelo je svakodnevno granatiranje Dubrovnika,a nije postedjena ni stroga gradska jezgra.General Pavle Strugar,zapovjednik snaga"JNA",
uputio je ultimatum sacici branitelja grada da se u roku od dvadeset cetiri sata povuku iz grada,jamceci im sigurnost zivota,sto su branitelji odbili.
Sutradan je neprijatelj krenuo s pjesackim napadima uz potporu zrakoplovstva i tenkova pokusavsi zauzeti tvrdjavu Imperijal na brdu Srdj,
kljuc obrane grada,no zahvaljujuci golemoj hrabrosti nekoliko desetaka branitelja,koji su pruzili herojski otpor,svi su napadi odbijeni.
Iz dana u dan,barbari su s okolnih brda nastavili granatirati grad pred ocima europskih promatraca i objektivima svjetskih medija.Vatra je unistavala spomenicku bastinu ljudske civilizacije.Primitivni,siromastvom isfrustrirani brdjani iz istocne Hercegovine i Crne Gore osvecivali su se"bogatim Latinima"unutar gradskih zidina.Najprije su u gradskoj luci potopljene sve jahte,zatim i svi brodovi,pa onda hoteli i tako redom.Svijet je bio zgrozen besprizornim slikama divljastva.Dubrovnik je nestajao u plamenu.Najzesci napad na grad izveden je 6.prosinca 1991.godine.Neprijatelj je ispalio pet stotina granata na samu gradsku jezgru koja je nestajala u plamenu,a oblaci crnog dima pretvorili su dan u noc.Tenkovi i pjesastvo agresora krenuli su u odlucujuci napad na tvrdjavu Srdj koju je branilo 36 branitelja.Na uzas generala Pavla Strugara,
nakon valova uzastopnih napada koji su trajali do predvecerja,nevidjenim herojstvom branitelja obranjen je Srdj,a time i Dubrovnik.General Milan Gvero,glasnogovornik JNA,u goebbelsovskoj maniri,cinicno je uvjeravao zgranute inozemne reportere da u Dubrovniku"Hrvati pale automobilske gume"te da na"Dubrovnik nije pao ni trun srpskog praha".Ugledni britanski list DAILY TELEGRAPH objavio je 13.studenog 1991.naslovnicu s natpisom"Poput barbarskih hordi koje nadiru na Rim,savezna vojska napustila je svaku suzdrzljivost".Srdzba i bijes medjunarodne javnosti,
zgrozene divljackim unistavanjem"bisera Mediterana"rezultirale su brojnim demarsima europskih diplomacija prema srpskom predsjedniku Milosevicu da zurno zaustavi agresiju na Dubrovnik.U svom stilu,nijecuci svaku vezu s aktivnostima savezne vojske oko Dubrovnika,Milosevic je i sam deklarativno osudio napad na grad,vjerujuci da ce i ovaj put uspjesno obmanuti inozemne diplomate.
Buduci da jugoslavenskoj vojsci nije uspjelo svladati dubrovacke branitelje,
crte bojisnice ostale su nepromijenjene do svibnja 1992.kada je Tudjman s Dobricom Cosicem dogovorio povlacenje"JNA"s juga Hrvatske.
(Dusan Viro-"SLOBODAN MILOSEVIC-ANATOMIJA ZLOCINA")
Post je objavljen 21.07.2009. u 00:43 sati.