Pregled posta

Jesu li Pula - Cres - Lošinj - Pag – Zadar - Sveti Filip i Jakov – Murter – Šibenik – Kozjak – Biokovo – Ljubuški - Metković i dalje Čapljina i uzvodno Mostar - uobičajeni koridor neidentificiranih letećih objekata? Što (im) taj pravac čini posebnim?

Zašto policija na Pagu negira boravak NLO-a na svojem području, iako je u tomu demantiraju stenogrami međusobnih razgovora triju policijskih kontrola koje su puna tri dana u stopu pratile neobičnu trokutastu izvanzemaljsku letjelicu koja je svoj boravak završila uranjanjem u more nedaleko od uvale Diniška? Što je sve vidio pastir u Čvrljevu? Jesmo li neozbiljni kad postavljamo takva pitanja?

- Ni govora! Nema nikakve dvojbe da se radi o “utabanom” koridoru NLO-a, o čijem prometovanju imamo bezbroj dokaza. I, što je još važnije, iskazi ljudi koji su ih vidjeli i snimili, u potpunosti se podudaraju. O tomu imamo bogatu dokumentaciju i dokaze naših članova i simpatizera koji već punih 20 godina temeljito istražuju svaki slučaj vezan za takve pojave.

Posljednji slučaj koji istražujemo, jest vatrena kugla iznad Zablaća. Sve govori da se radi o istovjetnom objektu kakav je već viđan na više lokacija u Dalmaciji i Hrvatskoj - kaže Mirko Petričević, tajnik Društva za ufološka i astroarheološka proučavanja “Polaris” iz Splita.


Mirko Petričević, tajnik splitskog Društva za ufološka i astroarheološka proučavanja ‘Polaris’ kaže kako nema dvojbe o tome da je potez od Pule do Mostara ‘utabani’ put NLO-ima; mnogo je očevidaca, no oni o tome nerado govore predstavljajući se imenom i prezimenom, bojeći se da ih okolina ne proglasi luđacima, pijancima, drogašima /Vladimir Dugandžić/CROPIX

Skeptična javnost

Javnost je, ipak, skeptična. Očevici, čak i kad snime takve letjelice, nerado govore. Boje se da ih okolina ne proglasi luđacima, pijancima ili narkomanima kojima se sve to priviđa.

- S time se susreću i naši ljudi koji odlaze na teren. Očevici su spremni govoriti, ali u pravilu traže da im ne spominjemo imena. I mediji su tu skeptični. Ili slučaj do kraja dramatiziraju ili ga tek usput zabilježe. Nerijetko ga potpuno “preskoče”.

To je i razlog zašto “Polaris” namjerava ponuditi nekoj televizijskoj ili novinskoj kući ekskluzivno pravo da detaljnije obrađuje dosadašnje slučajeve iz naše bogate dokumentacije. Vjerujte, ostali biste frapirani što se sve samo posljednjih dvadesetak godina događalo na ovim prostorima. Vama je možda zanimljivo uže područje Hrvatske - Jadran i Dalmacija.

Međutim, “Polaris” “pokriva” tzv. Panadriju, sve do Makedonije i Mađarske - kaže Petričević. Polarisovci su osobito fascinirani krugovima u žitu otkrivenim pokraj Požege 1999. godine. - To što smo našli na terenu uistinu zbunjuje. Zaključili smo da se radi o otisku neobičnog objekta.

Na taj krug u žitu naslanjala se jedna kruška. S te strane s koje je sletio objekt, listovi kruške bili su uvijeni i djelomično suhi, a s druge potpuno normalni, zeleni i zdravi. Oko kruga smo pronašli bezbroj kukaca i crva koji bi se, kad bismo ih dirnuli, pod prstima rasuli, što navodi da su termički obrađeni. U Mokrom Polju pokraj Duge Rese, iste godine očevici govore o svjetlu žarke žute boje koje je išlo jako nisko i spustilo se na zemlju.


Kljenak kraj Vrgorca: 24. rujna 1990. stanovnici ovoga kraja naišli su na neobične krugove na tlu

Kao reflektor došlo je pedesetak centimetara iznad zemlje, a onda se naglo dignulo i odletjelo. Na terenu smo našli dvije kružnice promjera 12 metara s prstenom od pola metra širine. Trava unutar prstena nije bila spaljena, već tamnozelene boje i bila je veća od one izvan kruga. Botaničari su nas uvjeravali da se radi o aktivnosti nekih bakterija ili gljiva.

Svjedoci, stariji ljudi, bili su jako preplašeni, čini se šokirani - pričaju nam Tino i Željko, članovi “Polarisa” koji su istraživali ove slučajeve. Svakako, Pag je 1997. godine bio za ufoovce najdragocjeniji događaj. Puna tri dana neidentificirani leteći objekt trokutasta izgleda, čiji su krakovi bili 12,5 x 12,5 x 6 metara, koji je na krajevima imao okrugla svjetla, a po dužini je bio diskretno osvijetljen, tri dana je za sebe “držao” brojne Pažane.

Najčešće se pojavljivao noću i u zoru. O tom događaju postoje i stenogrami lokalne policije iz kojih se jasno vidi da su ga pratile tri policijske ophodnje: jedna s kopna, s ceste prema Karlobagu, druga iz pravca Novalje i treća s Diniške. Njihova viđenja potpuno su istovjetna. Čak su i međusobno komunicirali sve dok im operativni dežurni radiovezom nije naredio da je dosta tog praćenja.

Nekako u isto vrijeme čuo se zvuk više zrakoplova, da bi potom taj nepoznati leteći objekt nestao u moru u uvali pokraj Diniške. Iza njega su nedaleko od Prizme ostali trokutasti tragovi u kamenju na mjestu na kojem se spuštao. Kamenje je na tom mjestu, za razliku od okolnog, bilo potpuno usitnjeno.


NLO koji je Ilija Jurković (desno) u siječnju ‘08. snimio sa svojim prijateljem Damirom Puticom iznad Metkovića (na 25. stranici je uvećana fotografija letjelice) /Denis Jerković/Cropix

Policija: Ništa se nije dogodilo!

- Zanimljivo je da je potom Udruga CIMP s Paga, koja se bavi proučavanjem letećih objekata i koja ima snimke čak pet takvih letjelica, tražila da se policija očituje o tom događaju. Službeni je odgovor bio da se ništa nije dogodilo i da nemaju pojma o čemu to oni pričaju.

Negirali su, iako imamo stenograme njihovih policajaca - kaže nam Jerko Barišić, član “Polarisa”. Na spomenutom koridoru bliski susret treće vrste s izvanzemaljcima imao je 1997. godine pastir iz Čvrljeva. - U vrtači pedesetak metara od stada, čuo sam zvuk poput zujanja hladnjaka. Povirio sam u vrtaču i ostao skamenjen. Jedva pola metra iznad zemlje lebdio je čudan objekt iz kojeg su spuštene stepenice do zemlje.

Na zemlji sam vidio tri čudna bića koja su nešto popravljala na letjelici, dok je četvrto bilo unutra. Bića su bila visoka oko 120 centimetara, koža im je bila siva, imala su kombinezone bez šlica, bademaste oči, s malim vunenim kapama na glavi. Ohrabrio se i upitao ih što rade.

Nisu otvarala usta, a u glavi je čuo piskutav glas na hrvatskom: - Ne boj se. Nećemo ti ništa. O ovomu što si vidio nikomu ništa ne govori. Više puta provjeravali smo ovu priču i tražili “rupe” i svaki smo put dobivali istu verziju - kaže nam Petričević. Radeći na svojem Skylight programu koji podrazumijeva sustavno noćno promatranje nebeskog svoda, dvojica članova Društva “Polaris” 2006. godine na Dinari su imala bliski susret druge vrste s letećim neidentificiranim objektom.


Vrhovljani kraj Čakovca: 25. lipnja 2007. godine nađeni su famozni ‘krugovi u žitu’; ostalo je nepoznato kako su nastali (Fotografije su nam, osim onih kod kojih je drukčije naznačeno, iz svoje okumentacije ustupili članovi ‘Polarisa’)

Pratili su avione i onda ugledali kako jedan od aviona prati velika svjetleća kugla. Kugla se u jednom trenutku odvojila od aviona i naglo, velikom brzinom, okomito spustila iza obližnje šume koju je čitavu osvijetlila, a potom se ugasila. - Nismo joj prišli, jer je prostor bio miniran - kažu nam sudionici projekta Skylight.

Čudne priče polarisovci su doznali i od bivših pilota JAT-a i JNA. Oni tvrde da su imali više bliskih susreta. Zbunjuje da kolikogod su te letjelice bile neaerodinamične i nerijetko i dvadesetak puta veće od njihovih aviona, bile su superiorornije. - Znali su se od nas udaljavati brzinom od 13-14 tisuća kilometara na sat, što je zastrašujuća brzina - tvrde piloti.

Neobičan događaj zbio se na nebu 1986. godine, kada su dvojica pilota iz Zagreba za Sarajevo ispred sebe uočila objekt promjera pedesetak metara. Kontrolori leta u Sarajevu nisu vidjeli ništa, a iz Beograda je stigao usputni komentar: - Zar ste i vi vidjeli leteće tanjure, kao i oni što javljaju iz Skoplja - stoji u bogatoj dokumentaciji “Polarisa”.

- Za većinu, ako ne i sve objekte viđene na ovom koridoru, sa sigurnošću se može tvrditi da se radi o objektima koji nisu klasične zemaljske aeronautičke prirode: zbog svojeg načina kretanja, nagle promjene smjera i naglog postizanja visine i količine svjetlosne energije, bitno narušavaju fizičke zakone, kao i aeronautičke osobine poznatih letjelica, i nisu uobičajena pojava na nebu, pa ih sa sigurnošću možemo svrstati u kategoriju NLO-a - kaže Barišić.


Vrhovljani kraj Čakovca: 25. lipnja 2007. godine nađeni su famozni ‘krugovi u žitu’; ostalo je nepoznato kako su nastali (Fotografije su nam, osim onih kod kojih je drukčije naznačeno, iz svoje okumentacije ustupili članovi ‘Polarisa’)

Na Kozjaku

Što se 21. rujna 2002. godine događalo iznad Kozjaka? Očevidac Mirko Petričević ovako opisuje: - Vrijeme je bilo oblačno, s malo kiše. Iz pravca Kaštel Lukšića, iznad Kozjaka, u pravcu Knina, nepoznata letjelica pojavljivala se između 18.30 i 19.10 sati.

NLO je svijetlio velikom bijelom, jako upadljivom svjetlošću. Imao je oblik trokuta okrenuta naopako, ali bez donjeg špicastog repa, a u sredini zatamnjenje također u obliku trokuta, isto okrenuta naopako. Iznad Kozjaka kretao se u smjeru istoka.

Prema zumiranju kamere, može se zaključiti da je bio na velikoj visini, ali ne viši od gornjih oblaka. Golim okom također se mogao vidjeti, jer je izgledalo kao malo veća zvijezda, ali desetak puta jačeg sjaja, koji je jednostavno probadao oči. Kretao se bez popratnog zvuka.

Zovem Zračnu luku u Kaštelima - ništa nisu uhvatili na radaru, kažu. Iz Pomorskog meteorološkog centra Split tvrde da u navedenom vremenu nisu imali balon u blizini, ni išta slično - kaže Petričević. Ovu letjelicu vidjelo je desetak svjedoka u Kaštel Lukšiću, a ima svjedoka i iz Sv. Filip Jakova, koji su letjelicu i snimili.




Kaštela: Susret prve vrste

Kozjak, Kaštela: 16. kolovoza 2007. godine, oko 19.45, iznad Kozjaka su se pojavila dva svjetla. Još je bio dan, a svjetla su bila jaka kao Venera kad je najsvjetlija. Lijevo se svjetlo gasilo naglo, a desno polako. Nakon dvije minute, desno svjetlo opet se pojavilo na istome mjestu i polagano krenulo prema istoku te se ugasilo.

 U 20.13 ponovno sam pogledala ima li što na Kozjaku, u nadi da ću opet vidjeti ta svjetla  kazuje svjedokinja.  Na moje iznenađenje, iza planine se pojavio crni diskoliki objekt nastavljajući velikom brzinom prema jugu u mojem smjeru. Nije imao nikakva svjetla, prebrzo se kretao da bi bio avion i, kad se malo približio, vidjelo se da mijenja oblik iz diskolikog oblika u okrugli i obrnuto.

Zgrabila sam digitalac i snimala objekt dok se tada već znatno sporije približavao. Kad je došao blizu moje zgrade, zaustavio se i tu stajao u diskolikom obliku oko minutu i pol. U jednom je trenutku izgledao kao ptica koja ne maše krilima, ali jako velika. ‘Krila’ su bila oštra i pod velikim lukom savijena prema dolje. Nakon minutu i pol polako je krenuo, okomito na smjer u kojem je došao, prema istoku.

ostalo na NLO-i

Slobodna Dalmacija