Marketing
A GOSPETI VRUĆO LI JE
Postoji nešto strašno simpatično što mi ljeti svaki put stavi osmijeh na lice ma koliko god lito kao tekuće lito-vilovito ili pak pakleno vruće bilo, jedna nezaobilazna karakteristika ljudskog roda, a pogotovo našeg čovika Hrvata i Dalmatinca - da se u biločemu/svemu pa i u ovoj svojoj patnji svakodnevnoj on naprosto mora uvijek sa svakim natjecat to jest nadglašavat iliti nadvisivat 
A ta karakteristika pogotovo dolazi do izražaja ovako nekako u sedmome misecu evo baš sada, kad ovaj čelopek, ova omara iz samog srca ljeta, sjedne na naše oznojene glave, šije i čela i ne diže se tamo sve do prvih kiša u devetome. Jer nema li što prirodnije nego da lito zapeče baš sada, da se asfalt pod nogama gadljivo lipi, topi i cvrlji i da onaj dosadni cvrčak ne pristaje cvrčat danju i noću ko da je glavom Cole Porter.
A onda boguhvala nema zahvalnije teme za nadvisivanje od nadvisivanja u - temperaturi!
Jer nije isto prijatelju kad je u mome gradu 32° u ladu, a u tvome samo 31°C! I nije isto kad je vamo već u 6 ujutri bilo 29 a u tebe prijatelju samo 20 i osam! Jer upravo taj 1 stupanj Celzijusov čini svu razliku na svitu koju samo domaći čovik može razumit i svu razliku u patnji koju život donosi.
Jer on, taj domaći čovik, konačno barem u nečemu ima potvrdu, konkretnu potvrdu crno na bilo, meteorološki ispisanu na ekranu, sa nasmijanim suncem ili tužnim oblakom nad njegovin mistom, da je njegova patnja doslovce za jedan stupanj ipak izmjerljivo teža nego susidova i da je njegova patnja dokazano-znanstveno od stručnjaka i veleučenih ljudi potvrđeno za stupanj VEĆA nego tuđa - i to mu nitko ne može oduzet i on se zbog toga provjereno u duši osjeća za mrvu bolje
Da-da bolje, koliko god to nelogično zvučalo. Jer kad naš čovik sa malih ekrana dobije tu stručnu meteorološku potvrdu da on pa makar za stupanj više pati nego njegov 20km udaljeni susid - on u toj patnji gotovo pa uživa, jer sada može svoga susida sa zluradom lakoćom poklopit - 34? Ma to je ništa, a u nas je danas bilo 30 i 5!!
A onih pobjedničkih ´i 5´ u njegovim će ušima ugodno odzvanjat kao najlipša muzika sa nebesa još najmanje po ure.
Jer ako mu već njegovu patnju u 4 zida njegove kuće, u slomljenom tržištu, upropaštenoj ekonomiji, praznom takujinu, kretanju tečajnih lista nitko baš nitko neće da prizna - e onda mu barem ´tempraturu´ nitko ne može oduzet i dabogda pržilo još i više misli si on pokazujući svim svojim nevidljivin neprijateljima a pogotovo najvećem neprijatelju svih naroda Vladi onu sakrivenu figu u džepu - eto vam ga sad na, u mene je 30 i 6!
I njih dva lokalca će se savršeno razumit. Jer njihov zajednički neprijatelj nije temperatura nego Oni Drugi, tko god Oni Drugi u tom trenutku bili, koji ne znaju šta je to patit se pod 30 i kusur u hladu. I prvi će reć -a vrućo li je gospemila, ki u paklu- a drugi će mu na to samo odmahnit rukom i sve mu time reć´ ka da mu je i biblijsku besidu sa oltara izreka. A tek kad padne rekord!
A milamajko! Tek kad u njegovom mistu, baš njegovom malom mistu, padne neka rekordna temperatura u zadnjih pet godina ili čak desetljeća po mjerenju tom i tom a uzimajući u obzir količinu oborina ili solarnog zračenja uz nezamjetan utjecaj popodnevnog maeštrala - e tek onda nitko sritniji od njega! Njegov život tada bar na jedan tren, barem na taj jedan rekordan dan, sunce mu ljubim, poprimi sasvim novi smisao i on maltene samo što ne trči na telefon zvati cilu rodbinu diljen Domovine a bogami i u Jamerike i Ostralije da in javi kako je vamo danas bilo, zamisli, rekordnih toliko i toliko i da je to ki´ u paklu - KI´ U PAKLU evo reklo na Teviziji!
I on će na tom rekordu zasnivati svaki razgovor u sljedećem tjednu, a pružat će mu boguhvala dovoljno konverzacijskog materijala i sljedećih godina sve do sljedećeg rekorda koji tko zna kad će tek doći.
Jer nije isto prijatelju kad je u mome gradu 32° u ladu, a u tvome samo 31°C! I nije isto kad je vamo već u 6 ujutri bilo 29 a u tebe prijatelju samo 20 i osam! Jer upravo taj 1 stupanj Celzijusov čini svu razliku na svitu koju samo domaći čovik može razumit i svu razliku u patnji koju život donosi.
Jer on, taj domaći čovik, konačno barem u nečemu ima potvrdu, konkretnu potvrdu crno na bilo, meteorološki ispisanu na ekranu, sa nasmijanim suncem ili tužnim oblakom nad njegovin mistom, da je njegova patnja doslovce za jedan stupanj ipak izmjerljivo teža nego susidova i da je njegova patnja dokazano-znanstveno od stručnjaka i veleučenih ljudi potvrđeno za stupanj VEĆA nego tuđa - i to mu nitko ne može oduzet i on se zbog toga provjereno u duši osjeća za mrvu bolje
Da-da bolje, koliko god to nelogično zvučalo. Jer kad naš čovik sa malih ekrana dobije tu stručnu meteorološku potvrdu da on pa makar za stupanj više pati nego njegov 20km udaljeni susid - on u toj patnji gotovo pa uživa, jer sada može svoga susida sa zluradom lakoćom poklopit - 34? Ma to je ništa, a u nas je danas bilo 30 i 5!!
A onih pobjedničkih ´i 5´ u njegovim će ušima ugodno odzvanjat kao najlipša muzika sa nebesa još najmanje po ure.
Jer ako mu već njegovu patnju u 4 zida njegove kuće, u slomljenom tržištu, upropaštenoj ekonomiji, praznom takujinu, kretanju tečajnih lista nitko baš nitko neće da prizna - e onda mu barem ´tempraturu´ nitko ne može oduzet i dabogda pržilo još i više misli si on pokazujući svim svojim nevidljivin neprijateljima a pogotovo najvećem neprijatelju svih naroda Vladi onu sakrivenu figu u džepu - eto vam ga sad na, u mene je 30 i 6!
I njih dva lokalca će se savršeno razumit. Jer njihov zajednički neprijatelj nije temperatura nego Oni Drugi, tko god Oni Drugi u tom trenutku bili, koji ne znaju šta je to patit se pod 30 i kusur u hladu. I prvi će reć -a vrućo li je gospemila, ki u paklu- a drugi će mu na to samo odmahnit rukom i sve mu time reć´ ka da mu je i biblijsku besidu sa oltara izreka. A tek kad padne rekord!
A milamajko! Tek kad u njegovom mistu, baš njegovom malom mistu, padne neka rekordna temperatura u zadnjih pet godina ili čak desetljeća po mjerenju tom i tom a uzimajući u obzir količinu oborina ili solarnog zračenja uz nezamjetan utjecaj popodnevnog maeštrala - e tek onda nitko sritniji od njega! Njegov život tada bar na jedan tren, barem na taj jedan rekordan dan, sunce mu ljubim, poprimi sasvim novi smisao i on maltene samo što ne trči na telefon zvati cilu rodbinu diljen Domovine a bogami i u Jamerike i Ostralije da in javi kako je vamo danas bilo, zamisli, rekordnih toliko i toliko i da je to ki´ u paklu - KI´ U PAKLU evo reklo na Teviziji!
I on će na tom rekordu zasnivati svaki razgovor u sljedećem tjednu, a pružat će mu boguhvala dovoljno konverzacijskog materijala i sljedećih godina sve do sljedećeg rekorda koji tko zna kad će tek doći.
Pa u skladu s time, kad već pričamo o tome jeli, znate li vi koliko je vrućo u mojem malom mistu, ha?
Apsolutno najviša temperatura zraka u Hrvatskoj, 42,8 stupnjeva Celzija, zabilježena je u Pločama 5. kolovoza 1981. godine.
Da-da, za Hrvatsku REKORDNIH i do sada nepregaženih - 42,8°C!
Pa mi sad dokažite da je vaša patnja veća. Ajde da vas vidim!
Post je objavljen 20.07.2009. u 10:16 sati.