Pripovijetka na gotovo 300 stranica, opisuje dvojicu prijatelja koji su se upoznali u samostanu. Međutim, jedan (Narcis) ostaje vjeran bogu i životu u samostanu, dok drugi to ne može i kreće na lutanja svijetom. Ovaj drugi je Zlatousti, žene ga vole i gdje god dođe ima ljubavne romanse. Spava pod vedrim nebom, jede bobice u šumi i slično. No, jednom se zaposli kao pisar na jednom dvoru, ali kada počne ljubovati s vlasnikovom kćer, ovaj ga protjera. Na svom životonom putu i ubije dvojicu muškaraca. Također, bude učenik kod majstora koji izrađuje kipove od drveta. Na kraju se, star i oronuo vraća u samostan i ondje živi do svog kraja dok se o njemu brine prijatelj Narcis.
Knjiga je napisana 1930. godine, a očaravaju zapažanja o patnji životinja. Evo citata:
'...kako vade srebrne svježe ribe iz bačava i nude ih na prodaju, kako se ribe bolno rastvorenih usta i ukočenih zlatnih očiju punih straha prepuštaju smrti ili se bijesno i očajnički bore protiv nje... zašto ne vide te gubice, te oči na smrt preplašene, te repove koji divlje udaraju oko sebe...'
Post je objavljen 20.07.2009. u 09:16 sati.