Marketing
Kasnišššššššš...
Nemojte misliti da sam nešto oslabio s tipkanjem. Već sad sam probio tisuću riječi.
Po običaju, molim naletioce da me upute do koga već, ako znadu za štogod sličnog.
Inače, ima i ruskih muzikanata koji mi ne zvuče toliko ruski kao ovi. Možda je ruskozvučje znak da im je muzika za široke mase. Popularni jesu, originalni baš i nisu.
- Govoriš li ti to o sebi ili o drugima?
Kvaka je u prepoznavanju sebe i osobina. Prvo ide ideja, zatim analiza, pa neka druga ideja, pa analiza, pa treća i četvrta, a onda svijest o tome da je prva toliko trajno izgubljena da će u slučaju da se opet pojavi biti smatrana novom idejom.
- Kratak opis nade da će se nekako domoći ideja koje je zaboravio prije nego što ih je zapisao, nacrtao ili izrekao.
Ako ih zaboravim poslije, nije bitno. Ipak, poslije ih skoro nikad ne zaboravim, osim ako možda zaboravim da sam ih ikad znao.
- Tu je usput, opisan put izliječenja od znanja. Treba nestati znanje o znanju. Samo znanje je zapravo irelevantno. Ako znate hodati, a ne znate da znate hodati, bit ćete oduševljeni i zgranuti svaki put kad napravite par koraka. I redovito završiti na zemlji.
To je prilično nestabilno neznanje.
- Primjer je ciljano loš.
Nisi ciljao na toliko loš primjer.
- Da sam namjerno pogrešno griješio, onda ne bih ni približno znao gdje će to završiti.
- Mislim da ste zamijenili uloge.
- Vidi, stvarno.
Kad smo isti.
- Kako bi bilo da za svako lice koje tipkaš staviš kapu druge boje?
Nemam toliko kapa.
Jedan dio je očigledno nastao pod utjecajem ovoga pa se smatram dužnim p(r)okazati izvor par ideja za kucanje po tipkovnici.
- Tko je?
Moji prsti. Ne kane ući.
- I bolje im je. Ipak sam ja pod nekakvim naponom.
Post je objavljen 19.07.2009. u 22:12 sati.