Marketing
Iglu Sport adventure race 2009 - 2. dio
Treking
KT4 Sublaška lokva S trekingom smo počeli u 10:50. Prvo smo krenuli prema razrušenoj crkvici Sv. Blaža. Nagdje oko nje smo trebali naći puteljak koji je ucrtan na karti, koji vodi do KT 4 (Sublaška lokva). Nismo našli taj puteljak, ali smo nalazili prolaz kroz nisku vegetaciju, povremene maslinike, bodljikavo mediteransko rastlinje, trave. Sablja je držao kartu u ruci i vješto promatrao orjentire u okolici. Strateški smo krenuli malo više lijevo od cilja i uspješno ga našli nakon 41 minute i prijeđenih 1,7 km. Tu smo sreli Luciju i Bojana, pristojno pozdravili i nastavili dalje.
KT5 Nova lokva Sretni i uspješni, primjenili smo istu strategiju i za KT 5 (Nova lokva). Tu smo također otišli malo više u lijevo, prvenstveno tražeći prohodan put. U ovoj divljini smo vidjeli predivna stara stabla (koja sam pozdravio) i ovce. Dolaskom do suhozida, krenuli smo južno tristo metara i pronašli KT 5, gdje smo sreli još dva tima. Do ove KT nam je trebalo 42 minute i prešli smo 1,9 km.
Počeli smo se vraćati uz suhozid putem kojim smo došli i na mjestu koje nam se činilo zanimljivim smo presjekli prema cesti. Putem smo se radovali kako smo uspješni u ovom trekingu, jer na veslanju smo bili izuzetno loši, navodno je iza nas bilo tri ili četiri tima, a sada smo vidjeli da smo prestigli Luciju i Bojana, dostigli neki slovenski par, a iza sebe ostavili još nekoga. Spuštanje prema cesti je bilo trnovito. Našli smo pravi rasadnik trnovitog bilja, što svježeg, što suhog. Pitam se čemu toliko trnja? Uskoro počinje strma nizbrdica koja me podsjeća na nezacijeljene ozljede, još s Velebita. Na Velebitu sam u trčanju po nizbrdici više puta krivo stao na lijevu nogu te me od toga boli vanjski dio. Sada se to zbog ponovnih izokretanja i proklizavanja to pojačalo. Bol prebacujem u "ignore mode", ali postajem oprezniji i sporiji. No, ni to mi nije pomoglo da ne proklizim još par puta i završim što na gospođi guzici, a što u pikavom grmlju na ruci i rebrima. Dolazak na cestu mi je pravi blagoslov. Do ceste nam je trebalo 30 minuta i 1,6 km. Cesta je bila uzbrdo, tako da nismo trčali, nego samo išli brzim korakom. Čuvali smo se za ostatak trke. Gledali smo da nam broj otkucaja srca bude između 130 i 140. Tek na dijelovima koji su bili ravni smo ubrzali i potrčali. Po cesti smo prošli 3,6 km, te tada skrenuli desno prema Barbinom vrhu.
KT6 Barbin vrh Uspon do Barbinog vrha je bio relativno lagan. Uzbrdica je blaga, a teren je prohodan, jer je pokriveno samo travom. Gazeći travu, oslobađali su se predivni mirisi. U svom neznanju ne mogu reći jesu li to bili smilje i bosilje ili žalfija, ali bilo je divno i nadahnjujuće. Na KT6 smo stigli u 13:30, dakle, nakon skoro 5 sati utrke. Put prema KT7 je po vrhu grebena.
KT7 vrh 462 je vrlo blizu Barbinog vrha, svega 8 minuta i 550 metara udaljenosti.
Do KT8 smo prošli još jedan dio po travi i kamenju, te prešli na cestu i prošli pored lijepog vidikovca, a onda počinje strm uspon na vrh Sis (639m). Bilo je tu asocijacija na Gipsovu stazu. Do tog vrha nam je trebalo 35 minuta i prošli smo 1,7 km.
KT8 Sis Umorni od uspona napravili smo veći stanku, nekih 13 minuta. Bio je to pravi ručak, sa sirom, kruhom, pršutom. Tu su nas sustigli i prestigli STRANICI (istarski tim). Put do KT9 smo prolazili po grebenu, te povremeno po zanimljivim pašnjacima i livadama s zanimljivim rastlinjem. Bilo je izuzetno lijepih krajolika, a jedan me je podsjetio na "Gospodara prstenova". Sablja i Žohar kao dva hobita. Do KT9 dolazimo za 39 minuta uz prijeđenih 1,5 km.
KT9 Gorica (647,7m najviši vrh na otoku Cresu) Nakon kraćeg traženja kontrolne točke počinje spuštanje prema cesti. Dio koji mi se nikako ne sviđa. Ponovo zaostajem za Sabljom, ponovo proklizavam, ponovo bol oko zgloba lijeve noge. Ozbiljno razmišljam da ću morati napraviti nekakav odmor i oporavak za tetive i zglob nakon ove trke. Na tom spustu nas dostiže još jedan tim, malo pričamo s njima, ali se odlučujemo nastaviti sami. Spuštanje od KT9 do ceste je trajalo 29 minuta, a prošli smo samo 1 km. To dovoljno govori o zahtjevnosti te dionice. Dolazimo do ceste i produžujemo prema KT 10 gdje nas čekaju bicikli. Na cesti uglavnom hodamo, ali ubacujemo i trčanje. Ipak smo se htjeli udaljiti od tima koji nas je pratio. Za nekakvih 9 minuta prolazimo taj kilometar po cesti i dolazimo do bicikla. Tu popunjavamo rezerve vode, ja se umivam, Sablja odlazi u birtiju i naručuje litru mineralne. Pomažem mu u ispijanju. U međuvremenu čavrljamo s Vodjom koji ruča. Obzirom da nam se odmor produžio na nekih 15 minuta sustiže nas tim koji smo ostavili na nizbrdici.
Biciklizam
KT10 Tjeram Sablju i uzjahujemo naše MTB. Već je 15:50. Sablja ponovo navigira, poradi toga vozi sporije, ali bar se ne gubimo. Vozimo po makadamu. Oko nas je lijep krajolik. Za manje od 20 minuta prolazimo 3 km i dolazimo do slijedeće kontrolne točke.
KT11 Ruševina kod livade Srednji Romantična livada s ruševinom. Sablja i ja vrlo neromantično prolazimo preko nje na MTB i žurimo dalje.
KT12 jama Čampar Došli smo blizu jame, no umjesto da po crvenim oznakama dođemo do same jame, mi nastavljamo po plavim oznakama. Tu ponovo srećemo istarski tim (STRANICI). Zajedno tražimo jamu. Izgubljeno lutamo po stazici vrteći se u krug, pregledavamo okolne livade, ali nigdje oznake za jamu. Tu radimo bespotrebnih 3,5 km i gubimo 40 minuta. Jamu pronalazimo u 17:00. Ukupno nam je trebalo 7,9 km i 01:12 do kontrole.
KT13 selo Ivanje Do ove točke nam je trebalo 15 minuta i 3,6 km. To dovoljno govori koliko smo vremena potrošili na jamu Čampar. Cijelo vrijeme vozimo po makadamu i postaje mi zanimljivo. Priviknuo sam se na posuđeni MTB i polako dobio osjećaj za poskakivanje po kamenju, kočenje, mjenjanje brzina i slično. Ponovo se srećemo s istarskim timom (STRANICI). Totalno su nabrijani, no nekako s tom jurnjavom ne postižu značajne rezultate obzirom da se stalno srećemo. Mi vozimo polakše, ali Sablja dobro prati put i ne radimo nepotrebne kilometre. Prosječni otkucaji srca su nam i dalje oko 130.
KT14 selo Konec Do ove KT smo došli za 11 minuta, a prošli smo 2,5 km. Nastavak puta prema ostalim KT je postao zanimljiv, jer staza više nije makadam, nego ima dosta kamenja i korjenja, pa i vožnja postaje zanimljivija, iako nemam pojma kako bi se to trebalo savladavati. Koristim sirovu snagu i minimalno znanja, naime, znanja o MTB-u nemam. U nekom trenutku dolazimo i do ograde sa zatvorenim vratima, na koju nas je organizator upozorio. Nismo bacali bicikle preko ograde, nego smo ih vješto provukli kroz rupu u ogradi koju su napravili brži timovi. Tu promalazimo i crnu Salomonku, koju Sablja uzima sa sobom. Netko će mu biti zahvalan (što se i dogodilo). Putevi kojim smo vozili su dio biciklističkih staza Tramuntana. Ima ih u nekoliko boja. Vrijedilo bi to proći još koji puta. U nekom trenutku staza po kojoj vozimo postaje sve šira, pa na kraju i betonirana. Spuštamo se prema Belom. Kočnice su diskovi i dobro drže. Već razmišljam da će trebati ići uzbrdo. Susrećemo brže timove koji su već završili ovaj dio trke i vraćaju se prema Cresu.
Dolazak u Beli
KT16 plaža u Belom Do kontrolne točke dolazimo oko 18:25. Skidamo se i krećemo na plivanje. Krećemo iz uvale Tepla i plivamo u uvalu Lučica. Na putu prolazimo pored rta koji dosta strmo ulazi u dubinu. Par metara od obale je potpuni mrak. Na par metara vidim neke ribice. Prisjećam se filmova i razmišljam o naglim izronima morskih nemani. To mi dodaje nešto snage. Nakon bicikla i vrućine ovo plivanje je opet osvježavajuće i odgovara mi.
KT17 uvala Lučica U uvali imamo dionicu s ronjenjem. Ronilo se u daljinu. Inače mogu preroniti dobru dionicu i ovo mi se nije činilo zahtjevno. Puštam da Sablja prvi roni. Nakon njega nastavljam ja do bove i onda natrag. Na moje (a i Sabljino) razočaranje, jedva sam ronio do bove i "isplutao" van. Daljnje ronjenje je izgubilo smisao.
KT18 uvala Tepla Povratak plivanjem po istoj dionici. Po mojoj slobodnoj procjeni radi se o 400 metara u jednom, pa samim time i u povratnom smjeru. Izlazak na plažu, odjevanje, ponovo okrijepa s pićem, ali i s hranom. Tu je Sablja nahranio volontere, ipak su to naši poznanici i prijatelji. Ovaj dio pamtimo i po još jednom susretu sa STRANICI-ma. Dečki su neumorni, ali i izuzetno uspješni po broju presretanja koja su nam napravili. Zanimljivo je da mi njih nismo ni jednom presreli. Nakon okrijepe, u 19:08 krećemo na kanjoning. U trci smo već 11 sati. Do sada nisam znao što znači kanjoning. Možda zvuči zabavno i površno jer se nudi kao dio "team building" programa, no moram priznati da sam bio oprezan. Penjali smo po stijenama u tom kanjonu. Bilo je zabodenih metalnih šipki (ne znam jesu li to 12-ice ili koji fi). Penjao sam oprezno i mislim da nije dovoljno da to jednom naglasim. Cijelim putem sam se divio ljepoti kanjona. Prošli smo ispod starog rimskog mosta, vidjeli rimske bunare. Sam kanjoning je doživljaj za sebe. Nakon 45 minuta smo prošli 1,5 km kanjona.
KT19 izlazak iz kanjona Slijedi povratak po starom rimskom putu. Zanimljivo je, da je sve što je rimsko, ujedno i staro. Tu smo u žurbi promašili KT20 koja se nalazila u Belom na drvetu sa zapadne strane crkvice.
Spustili smo se na plažu na KT21. Tu Sablja razgovara s Vukodlakom (organizatorom), koji objašnjava da je vrijeme da odustanemo, iako trka nema vremenski limit. Nakon dužeg vjećanja, dok smo se penjali prema KT20, unatoč tome što smo u snazi, zdravi i što je protiv mojih principa, pristajem na odustajanje nakon što smo kod crkvice "ovjerili" KT20. Bilo je to negdje oko 20:50. Više od 12 sati utrke.
Na putu prema KT20 smo "pokupili" Luciju, koja je odustala jer je njenom partneru bilo loše. Nakon odustajanja smo se okrijepili i družili s mojim navijačkim i potpornim timom (Zakonita i Starija), te krenuli biciklima prema Cresu. Povratak je bio relativno lagan, čak i uzbrdo, jer smo vozili po asfaltu. Spuštanje od vidikovca to Cresa je bilo brzo i uzbudljivo. Kočnica je radila stalno.
Razočaranje
U tom povratku smo došli do skladišta pored antene gdje smo htjeli ostaviti bicikle. Tu saznajem da je utrka skraćena i da je ovdje cilj. Moje razočaranje se može mjeriti s dužinom ove utrke. Osjećam se prevarenim. TAKO BLIZU, A TAKO DALEKO! Istina je da bi se pomučili da nađemo preostale KT (22, 23, 24, 25 i 26), ali svakako bi završili trku. Osjećali smo se potpuno dobro, nimalo iscrpljeni ili u bolovima. Cijeli put smo i išli u laganom tempu, mogli bi tako do vječnosti i nazad.
Organizator mi je draga osoba. Mogu razumjeti probleme i zapreke na koje je naišao. Sada, s nekoliko dana odmaka, moj osjećaj razočaranja se smanjio, život se nastavlja, ali ne mogu reći da me ne peče DNF pored rezultata moje prve "pustolovke".
Zahvale
Zahvaljujem TeJi na posudbi dry baga.
Zahvaljujem Stameniću (aka Kikiju) na posudbi penjačke opreme.
Zahvaljujem Albertu (kolegi iz firme) na posudbi dodatne penjačke opreme.
Zahvaljujem bratu na posudbi MTB-a i šatora.
Zahvaljujem Sablji na prijevozu bicikla i ustupanju mjesta u Gelender Buntai-ju.
Zahvaljujem mom navijačkom i logističkom timu (Zakonita i Starija) na podršci.
Rezultati:
Rezultati Ultra 09
Rezultati Light 09
Galerije:
Vodja
Žohar
YouTube:
Reportaža na HTV-u
Post je objavljen 15.07.2009. u 23:55 sati.