Sjedimo na balkonu i pusimo; ona moju lulu (sram ga gospodo tko pomisli lose), a ja njezine slim cigarete. Iako se pitam kako me tocno navela na taj ogavan cin, ne smeta me previse jer je sumrak i toplo je, ona suti, a pivo mi je hladno; treba uzivati kad mozes.
Susjedi do nas gledaju vijesti; segment donosi pricu o problemima splitskog gradonacelnika. Penzioneri su pa odvrnu zvuk do kraja.
Odjednom, nicim izazvana, prekida tu idilicnu tisinu,
-Kako je taj covjek glup!-
-Koji?- pitam naivno sve u nadi da ce reci "ma zaboravi". Zadovoljio bi se i sa "pricam sama sa sobom", dovoljno je da ju ignoriram i vratim se vlastitim mislima.
-Pa taj Kerum.-
-Sto ja znam- velim -covjek jest sirovina, ali simpatican je. Uostalom, ima para i boli ga briga-. Ne mogu si pomoci da ne kontriram, jedan dio mene mrzi sukobe dok ih drugi uporno trazi; kao moderni Tao Te Ching.
-Nema ti soldi koje bi uzela da budem glupa!- (kad se nanervira savrseni knjizevni govor zamjeni sa narjecjem pokrajine porijekla)
Imao sam savrsen, zao i bezobziran odgovor, ali sam srecom imao i dovoljno mudrosti da ga ne kazem. Samo sam povukao dim da prikrijem duboki uzdah. -Najavljuju kisu za sutra ujutro- dodam malo poslije.
-Najvise se volim maziti ujutro kad pada kisa- kaze perfidnim svilenim glasom i trudi se da ukljuci podrazumijevanje na nekoliko razlicitih razina sto je dovoljno da mi izmami osmijeh na lice dok kutom usana hvatam cigaretu.
Mislim da je to Voltaireova pripovijetka; o Brahmanu i njegovoj susjedi starici. Prica kaze sledece.
Voltaire je putovao kroz Indiju i na tom putu odluci da svrati kod svog prijatelja, dobrog Brahmana. Kad je dosao u Brahmanovu raskosnu kucu vidje da mu je prijatelj veoma tuzan. "Zasto si tuzan prijatelju?" upita ga.
"Kako da budem sretan pored svega sto ne znam? Izucavam znanost mnogo godina i jos nista ne znam. Znam da smo napravljeni od materije, ali ne znam od cega je napravljena misao. Zivim, a ne znam sto je bilo prije mene niti sto ce biti poslije mene. Umijem da pricam dugo i uceno o svim temama, a ipak nikad nista ne kazem. Zar je uopce moguce biti sretan na ovoj zemlji?"
Pored Brahmana je zivjela neka starica, glupa, zatucana i siromasna. Ta nije nikad razmisljala o svrsi njezina postojanja, cvrsto je vjerovala u sve reinkarnacije Visne i bila je najsretnija osoba na svijetu kad bi se domogla malo vode iz Gangesa kako bi se mogla umiti i tako ispuniti svoje vjerske obaveze.
"Zar te nije sram biti nesretan kad je tvoja praznoglava susjeda sretna i zadovoljna sa pliticom vode?" upita ga Voltaire.
"Bio bih savrseno sretan da sam toliko glup, ali ne zelim dati svoj razum za svu srecu ovog svijeta!" odgovori Brahman.
Voltaire kasnije daje zakljucak kako nema smisla preferirati razum nad srecom, ali ipak iz nekog razloga inteligentni ljudi se tesko odricu svog razuma.
Zasto prepricavam ovu zgodu? Ja bih uzeo te solde istog trena. Novac nije sreca, znam, ali je dobra pocetak.
S druge strane, moguce je biti i razuman i biti sretan, samo trebas znati sto presutjeti.
(Bio sam na moru, a kad sam na moru ne zelim vidjeti racunalo.)
Post je objavljen 19.07.2009. u 21:14 sati.