Ova godina, 2009., zacijelo će ući u povijest čovječanstva kao jedna od najtežih u ovo naše vrijeme. Malo je živih koji se još sjećaju takozvanog crnog petka i kraha newyorških burzi s početka tridesetih godina prošloga stoljeća. Bio je to početak dugogodišnje krize koja je milijune ljudi diljem Sjedinjenih američkih država preko noći svela na sirotinju bez posla i ikakve perspektive. Odjeci krize osjetili su se i u drugim dijelovima svijeta.
Kako nekada tako i danas, svijet se uzdrmao kad su na Wall streetu burze doživjele strmoglavi pad dionica. To je samo bila posljedica lihvarskog obrtaja kapitala bez pokrića koji je potopio nekoliko donedavno najjačih hipotekarnih američkih i svjetskih banaka. Neke od tih moćnih financijskih institucija spašavane su državnom intervencijom, ali za sve spasa nije bilo.
Zakotrljala su se potom kola nizbrdo najutjecajnijim granama industrije, poput automobilske. Mnogi su svjetski divovi dotakli samo dno. Milijuni ljudi diljem svijeta ostali su bez posla. Kriza je preko Atlantika došla i u Europu, zahvatila i Rusiju i Kinu... Neke su države poput Islanda bankrotirale, a u drugima su preko noći padale Vlade.
Ni Hrvatska nije ostala imuna na globalnu recesiju i krizu. Iako s jedne strane imamo sreće što naša ekonomija ne ovisi o izvozu, koji je ionako malen, i što smo se okrenuli sebi i proizvodima „made in Croatia“, s druge strane morali smo se suočiti s dugogodišnjim zaduživanjem naše zemlje koje je počelo dolaziti na naplatu. Kad vam uz to zakaže zbog svjetskih problema jedna od temeljnih gospodarskih grana, turizam, onda je jasno da zvona zvone na uzbunu. Ništa čudno da je u takvoj situaciji i hrvatski premijer Ivo Sanader digao sidro i prepustio vodstvo Vlade i HDZ-a Jadranki Kosor.
Svjetska kriza kojoj smo svjedoci, u biti ima dublje posljedice. One su prije svega moralne naravi. Pohlepa, gramzljivost, lihvarenje, sve to izvire iz ljudskog srca, davno je o tome Isus zborio, zabilježeno je i u Evanđeljima. No, malo tko o tome u ovakvim situacijama razmišlja, svi misle da se stvari mogu rješavati samo ekonomski. Rijedak glas savjesti koji upozorva svijet je onaj pape Benedikta XVI.
U vrijeme krize tridesetih prošlog stoljeća, najpoznatiji češki industrijalac između dva svjetska rata, „svjetski kralj obuće“ iz moravskog Zlina, Tomaš Bata, napisao je u povodu tadašnje svjetske krize, sljedeće:
„Mi možemo mirne duše ustvrditi da je moralna kriza uzrok, a posljedica te moralne krize je gospodarska recesija. Moralna recesija ima svoj izvor u ljudskim srcima, a gospodarska recesija ima svoj izvor u ljudskim glavama. Za uspješno rješavanje tih recesija, nisu potrebni nikakvi genijalni obrti i kombinacije, nego moral prema Bogu, ljudima, radu i javnoj imovini“.
Ne treba, veli Bata, podržavati bankrotare, ne zaduživati se, ne odbacivati olako vrijednosti, ne ucjenjivati zaposlene, S druge strane, treba raditi i štedjeti, a rad i štednju učiniti što je moguće unosnijom i privlačnijom od „ljenčarenja i dangubenja“. Potrebno je, izići iz krize povjerenja, no ne, kako većina misli tehničkim, financijskim i kreditnim intervencijama, nego moralom i vjerom u ljude, kazivao je Tomaš Bata.
Slično je ovih dana progovorio papa Benedikt XVI. u svojoj novoj, trećoj enciklici, naslovljenoj „Ljubav u istini“. Samo ljubavlju, prosvijetljenom razumom i vjerom, moguće je postići ciljeve razvoja koje odlikuje ljudska i očovječujuća vrijednost. Istina u ljubavi je „načelo oko kojeg se vrti socijalni nauk Crkve, a koji poprima praktični oblik u kriterijima kojima se ravnaju moralna djelovanja“, kazao je Sveti Otac predstavljajući svoju enciklikiku na općoj audijenciji u Vatikanu.
Stanje u svijetu, kao što posljednjih mjeseci doznajemo iz brojnih vijesti, rekao je Benedikt, i dalje je u znaku velikih problema i „sablazni“ silnih nejednakosti, koje i dalje postoje usprkos naporima poduzetim u prošlosti.
S jedne se strane bilježe znakovi teških društvenih i ekonomskih neravnoteža, s druge se s raznih strana poziva na reforme koje se više ne mogu odgađati kako bi se ublažio jaz u razvoju narodâ, između bogatih i siromašnih, osobito gladnih.
Fenomen globalizacije može, u tu svrhu, predstavljati stvarnu mogućnost, ali za to je važno da se prione dubokoj moralnoj i kulturnoj obnovi i odgovorno prosuđuju odluke koje će se donijeti za opće dobro. Bolja budućnost za sve je moguća, ako se bude temeljila na ponovnom otkrivanju temeljnih etičkih vrijednosti.
„Potrebno je naime novo ekonomsko planiranje koje će voditi računa o globalnom razvoju i počivati na etičkom temelju odgovornosti pred Bogom i čovjekom kao Božjim stvorenjem“, ističe poglavar Katoličke Crkve i nastavlja:
„Želeći dakle isplanirati razvoj koji neće biti izopačen lošim funkcioniranjem i zastranjenjima koji su danas naširoko prisutni, nameće se nužnost da svi ozbiljno razmisle o samom smislu ekonomije i njezinim ciljevima. Iziskuju to stanje ekološkog zdravlja planeta kao i pitanje kulturne i moralne krize čovjeka koja se jasno uočava u svim dijelovima svijeta. Ekonomija treba etiku da bi ispravno funkcionirala; treba povratiti važni doprinos načela besplatnosti i 'logike dara' u tržišnu ekonomiju, gdje pravilo ne može biti samo profit. Ali to se može postići samo ako se za to zauzmu svi, gospodarstvenici i političari, proizvođači i potrošači i to pretpostavlja odgoj savjesti u kojem će biti stavljen snažan naglasak na moralnim kriterijima pri izradi političkih i ekonomskih planova“.
Nadalje, Papa ističe kako se s pravom s raznih strana apelira na činjenicu da prava pretpostavljaju odgovarajuće dužnosti, bez kojih pravima prijeti opasnost da se pretvore u samovolju. Čitavo čovječanstvo – opetovano se ponavlja – treba živjeti drukčijim stilom života, u kojem su dužnosti svakog pojedinca prema okolišu povezane s dužnošću prema osobi promatranoj u njoj samoj i u odnosu prema drugima. Čovječanstvo je jedna obitelj i plodni dijalog između vjere i razuma može ovaj samo obogatiti, učiniti djelotvornijim djelo ljubavi u društvu i činiti primjereni okvir za jačanje suradnje između vjernika i nevjernika, u zajedničkoj perspektivi rada za pravdu i mir u svijetu.
Kao kriterije-vodilje za tu bratsku interakciju, u enciklici su naznačena načela supsidijarnosti i solidarnosti, u njihovoj uskoj povezanosti. Na kraju, pred tako širokim i dubokim problematikama današnjeg svijeta, istaknuta je nužnost jedne svjetske političke vlasti regulirane pravom, koja će se držati spomenutih načela supsidijarnosti i solidarnosti i biti čvrsto usmjerena k ostvarivanju općeg dobra, u poštivanju velikih moralnih i vjerskih tradicija čovječanstva.
Benedikt je svoju treću encikliku objavio uoči sastanka najjačih svjetskih političara, na summitu G8 u L'Aquili, „gradu kušanom potresom“.
U svijetu postoje društvene nejednakosti i duboke nepravde koje se više ne smije tolerirati, a koje zahtijevaju, pored obaveznih izravnih intervencija, koordiniranu strategiju za traženje trajnih globalnih rješenja. Tijekom summita vođe država i vlada skupine G8 potvrdile su nužnost da se postignu zajednički dogovori kojima će se zajamčiti čovječanstvu bolja budućnost. Crkva ne posjeduje tehnička rješenja koja bi mogla predstaviti, ali, iskusna u čovjekoljubivosti, nudi svima učenje Svetog pisma o istini o čovjeku i naviješta evanđelje ljubavi i pravde, rekao je Papa tijekom Angelusa uoči skupa u L'Aquili.
Rješenja današnjih problema ne mogu biti samo tehnička, već moraju voditi računa o svim potrebama osobe, koja je obdarena dušom i tijelom. „Apsolutizam tehnike“, koji nalazi svoj najviši izraz u nekim praksama koje se protive životu, mogao bi naime ispisati mračni scenarij za budućnost čovječanstva. Postupci u kojima se ne poštuje pravo dostojanstvo osobe, pa i onda kada su motivirani „opredjeljenjem za ljubav“, u stvarnosti su plod „materijalnog i mehanicističkog shvaćanja ljudskog života“, koji svodi ljubav bez istine na „praznu ljusku koju svatko ispunjava onako kako mu se svidi“ i može tako polučiti negativne posljedice po cjeloviti čovjekov razvoj, upozorio je Benedikt XVI. vodeće svjetske političare.
Koliko su ga oni i svijet uopće ozbiljno shvatili, vrijeme će pokazati. Međutim, nitko neće moći reći da Crkva na čelu sa svojim vrhovnim pastirom nije ozbiljno pozvala sve na jednu novu, „bolju“ ekonomiju. Ne treba očekivati čuda preko noći, no moguće je, primjeri pojedinih zemalja to potvrđuju. Moguće je sve promjenom mentaliteta, vraćanjem temeljnim vrijednostima i na području rada i poduzetništva, a osobito izlaskom iz moralne krize koja najdublje uzrokuje probleme u kojima se našao naš svijet u kojem živimo, u koje su ga doveli nezakonitost i korupcija.
U postupku preobrazbe svijeta svi smo odgovorni, prije svega državni aparati koji ne smiju biti samo u službi zadovoljavanja koristi pojedinih interesnih skupina, već bi trebali biti stručniji, efikasniji i pravedniji prema svima. Poglavito provodeći zakon do kraja prema moćnicima koji su manipulacijama, mešetarenjima i na razne druge načine napravili štetu zbog koje ćemo dugo pamtiti ovu 2009. godinu.
Post je objavljen 19.07.2009. u 20:28 sati.