Mogu se ja boriti protiv toga, koliko hoću.
Mogu potiskivati, sebi opovrgavati.
Ali dođe ura, kad se prepustiš. Istini.
I neću o politici, i neću u opći mol hrvatske zbiljnosti, ponajmanje ću u bložansko preživanje medija nam. Kao, neću.
Ali jače je od mene; ja sam jedan od nas. Njurganje je – tako hrvatsko. Trepttrept.
Sjedeći ukrug u iniciiranom krugu sebi sličnih, na meni je red ustati, pogledati rundu u oči i reći – Ja sam…
Stvar prva.
Ja ne mogu vjerovati da jedna bložanska kolegica nekidan isfurava ono, što bi kontraspolno sigurno bilo tumačeno seksističkim šovinizmom balkanske muščadi. Veli cura kako je opća kritika Premijerke uglavnom uvjetovana njezinim – spolom. Pipica ili kuki dakle – mjerilo kompetentnosti, sugerira seksizmom zgrožena blogerica.
Trepttrept.
Mantrajući o ustavnoj i zdravorazumskoj ravnopravnosti spolova i seksizmu apostrofa m/ž, sad bih tu mogao stati, ali hvatam se kako sa pet i nešto milijuna suputovničara padam u trapulu:
Ljudi moji, na Sanadera (pipica ili kuki, chez Blogolegice?) svi smo kolutali očima; kad je osvojio vlast, ja sam se bio rasplakao. Od jada, napominjem & priznajem, temu širiti ne želeći.
I sad nas gle. Svi smo zblenuti; kao, ode čovjek, u kojeg smo nade polagali. A dakle - jesmo?!? A on, krmak je'n muški, izradil nas pa prešel... Kaj onaj pingvin u Svijetu, ak ste čitali...
Pa mi smo kolektivno zacoprani; u diskreciji vlastitog prostora uglavnom!
Pazi, nije, kaj smo u kakama do grla; nije niti, kako dalje, i kaj, kad za gušu ulovimo kak-mahere. Nego ko na kladionici, 20:1 da nas Ova bu il ne bu zvlekla. Kajda je na teve Zimbabveu, ščimbum klincu vrtič platil.
Alo!!
Trepttrept.
Stvar druga, ja ne znam, jel to sa Teletabisa, iz nekog češkog animiranog filma ili otkud, ali kad vidim ove naše državokibernete kako uz retardirani smješak a la Praščić Bejbe podižu palčiće i lupaju fraze van pameti, situacije i ikakvog osjećaja realnosti i vlastite uloge, kako bi uz priučeni bodilengvidž prozombijali koju o dijeljenju tereta i shvaćanju krize – ne znam (otkud im te geste i taj Weltfremdheit).
Artikulirati ne želim, kako i zašto tada, sve češće i sa sve manje iznimke, zamišljam superusporeni, tarantinofski snimak lubenice rascopane bejzbolskom palicom.
I dok se ja pitam, jesam li opsjednut agresijama i gdje su stvarni uzroci, ti ljudi sa svojim plaćama i implantiranim vibrojajima čvrsto gledaju u kamere i vele kako su se hopla eto opet zahebali, ali kako su se evo i sad upravo opet, ali da će se treći put isto; samo onda bez odgode i radikalno (trepttrept, naravno).
Sad ja, Urbi et orbi:
Rebalans je 1. korekcija, 2. krive te 3. procjene; ništa drugo nego baš i samo to.
Trenslejtid tu Serbokroat (sic!): Ju vil bi maj hor vans mor.
Trepttrept.
Stvar treća je naravno povezana sa prve dvije, jer spadam u red onih, koji su se oduševljavali otvaranjem medijskog prostora (sjetimo se frke tada oko Stojedinice i pripravnosti nekih vojnih postrojbi da krene na intervenciju na Trg tada… (!!) ...)
Dakle, ja sam mislio da je medijski pluralizam dobar, da pomaže istini itd. I to bih i sad rado mislio, bez ali.
Ali, hvatam se sve češće u uljepšanoj nostalgiji prema dobu, kad su vijesti bile – vijesti.
Kad nismo blejali u Simoninu sisicu pa u ministra koji pola sata narod krsti kako se opet zahebao i kako je to super, pa u bešavno nadovezano kvaziseriozno istraživanje javne lobotomije o Breni u Hrvata, nego kad jesi imao dvadeset minuta o politbirou i ceka, ali u ostatku uglavnom brojke i slova -informaciju. Bez slika krvi, stakla, tampona, ...
I hvatam se kako zapravo počinjem sve više bježati od informativnog programa nedržavne televizije (!!).
Počinjem paranoično vjerovati kako su oni, privatni mediji, zapravo u (plaćeničkoj?) službi vlasti; u službi odvlačenja pažnje od zbilje, koja bi prosječnog Rumunja davno natjerala da svoje onomadno (!) predsjebništvo objesi za noge o prvu banderu.
Počinjem primjećivati kad HRT zločesto zumne na Premijerkine Swarovske, dok ova prtlja o štednji. Počinjem uživati u državnomedijskoj mužnji nekih vlastotukaca u vlastitom pacu besparakternog bezobrazluka.
A, kontra, počinjem bjesniti, kad iz prstenastog mišića nekog ministra vire samo još uvlakačke cipele nekog uštekanog privatnomedijskog Senkrechtstarter - novinaroida, nakon čega uglavnom slijedi, koliko je Ante jurio ili zašto Modni Mačak nikad ne govori o herpesu.
ŠTO tu ne valja?
(Zovite na... Još samo tri minute...)
Trepttrept...
Počinjem se pitati, jesam li ja naopak, ili je sve oko mene. Imamo li to u medijima unutardržavni otpor protiv - vlasti?
/Naravno, govorim o rasponu informativno - PsyOp
-ovskog programa. One pravosudno – pirotehničko medicinske zavrzlame za popunu moždane kaverne neću sad secirati./
Trepttrept...
Pod stvar četvrtu mogu ugrubo podvesti, kako me fino nasmijao Čehok.
Koji na svom blogu uredno veli da je u protestu na novi Zakon o oplodnji prije izglasavanja izišao. Kao da je trebao prdnut, a ne glasat o sudbinama ljudi.
Ja fino na to, na njegovom namjenskom blogu dakle, komentiram kako je to kao u protestu okrenuti glavu, dok ti netko tuče majku.
Na to se pojavi blogoseris (sic!) i veli da se nemre anonimno ili nickovski komentirat. Pazi, ne na referendumu, ne u peticiji.
Na blogu.
Trepttrept.
Pod istu četvrtu stvar bih mogao spomenuti i kako blago zapravo svima nama, jer je Hrvatska fakat end nesporno zemlja stabilne Pozicije.
Opozicije, mili moji, neeeema.
HaEsEs je na prošlim izborima fino rekao, sa bilo kime i sebi dosljedno, ali - ne u opoziciji.
Penzići su se mefistovski naguzili, dok… eto, do sad ( a sad se nemreju ispravit; godine išijasa...)
Ezdepe bi se raspao, da nema mrvica preživožbuke, koju im Hadeze dobaci za alibi postojanju.
Haeselesa se ne sjećam, sori.
Za Haespe se sjećam da je nestao sa Paragom, još nekad prije neg' sam ja prešel 70 kila i dobil srebrnu auru oko glave.
DakleM, blago nama. Mi imamo izbor. Hadeze ili ništa.
Trepttrept.
I mogao bih ja sad tu pokazivati testise, samo da nisam dio naroda... A da stara poslovica veli – svaki narod ima vlast, kakvu zaslužuje…
Ogledalo, ogledalce, dođi da te razbijem uz zvuke pjesme "Neeeesreeetan saaam odrooođeeenjaaaa..."
Trepttrept...
Post je objavljen 19.07.2009. u 23:48 sati.