Marketing
ZUBI, ZUBARI I VEZE
Mislite da ću vam pričati o vezama sa zubarima? O zubarskim vezama? Podsjetiti vas da morate posjetiti zubara?!!
Ma ne...želim utješiti i sebe i svakoga ko se u ovome nađe : prekinuti neku vezu slično je kao izvaditi zub.
Aaaaaa, boli!! Da, da, al ipak manje nego truli zub!
Dok je tu, zuba smo svjesni tek kad nas iznenada zaboli, kad se pokvari. Tako je ponekad i s našim vezama, kako prijateljskim, tako i ljubavnim.
Ponekad ih ne njegujemo dovoljno, zbog lijenosti duha, pomanjkanja mašte, zbog umora, straha, nedostatka osjećaja. A ponekad se unatoč našem svemirskom trudu, neki odnos sam od sebe jednostavno promijeni. I pokvari.
Netko te uzme na zub. Od nekog ti narastu zazubice.
Kad se zub ili neki odnos, pokvari tako jako, da ga je potrebno izvaditi, da je nužno prekinuti neki odnos koji nas ne hrani, niti usrećuje, nego nas naprotiv, troši i žalosti, uhvati nas strah i koma, sve bismo najradije odgodili, al nema natrag. Dobijemo anesteziju i onda smo kao u nekom šoku. Ne osjećamo ništa i uvjeravamo se da je tako moralo biti. Govoriš, smiješ se na silu, piješ kavu, jedeš, a ne osjećaš – ništa. Srećom, anestezijsko stanje ne traje vječno! Bol je zdrava.
Pri vađenju zuba najvažnije je da ništa ne ostane u mesu, niti komadić zuba ili korijena, jer se to može zagnojiti i zakomplicirati. Tako je i nakon prekidanja veza: sve što je trulo mora ići van, mora se izvaditi, a sve što ostane nerazriješeno, vući ćemo za sobom još godinama, pratit će nas i onemogućavati u svakom budućem odnosu.Najljepše je kad si ljudi, umjesto da se međusobno optužuju, imaju snage reći: gle, ne volim te više, istopilo se, nestalo je, ne znam kako, možda je krivo ovo ili ono, al s tobom je, znaj, sve u redu, samo više nismo jedno za drugo... Umjesto da si predbacuju raznorazne stvari, utvrđujući krivnju beskorisno, znajući da je ionako kraj....
A kako se postupa s ranom? Izvade vam zub, i to vam mjesto, normalno je, jako prokrvari. Stave vam tupfere, al svejedno još neko vrijeme krvarite. Ipak je to nešto što je bilo vaše, što vam je pripadalo. Kad prestane anestezija i prvotni šok, počinje se javljati fizička bol. Sve jača i jača. Boli vas obraz i nemoguće je nasmijati se, glumiti. Srećom, s vremenom je mjesto još bolno samo kad ga dotaknete jezikom, al to činite neprestano.
Neki vam vrag ipak ne da mira, i vi stalno jezikom posežete za tim mjestom. Svjesno il nesvjesno, pothranjujete taj osjećaj boli. Slušate vaše zajedničke pjesme, odvezete se do njezine kuće, nazovete ga u gluho doba samo da mu čujete glas. Prisjećate se prvog poljupca, kako su mu se raširile zjenice, kako vam je ljubio prst po prst, kako se široko nasmiješila u mraku vaše sobe..Ovaj film gledao sam s njom. Rekao je da ne može bez mene. Upravo se mučite. Svjesno si zadajete bol. Čačkate si jezikom po rupi gdje vam je bio zub. Iskusni zubari kažu: nakon vađenja zuba, rana se ne smije ispirati od krvi i ostati suha, jer onda još jače boli! Isto tako, čim vam se oporavi zubno meso, što prije si morate napraviti novi zub, da lakše grizete i probavljate i da vam se ne izvitoperi lice. Ne bježite od nove ljubavi, ali ni ne pokušavajte preskočiti bilo koju fazu žalosti i samoće. Klin se klinom ne izbija, samo se može još jače ugurati. Plačite i vrištite koliko vam treba! Ne glumite hrabrost i samodostatnost. Svaka bol prirodno prođe, samo joj treba dati vremena. Njegujte zube i svoje odnose, a ako se unatoč tome pokvare, izvadite i riješite se svega. Nitko nije obećao da će vam biti lako, da ćete uvijek biti sretni i imati sve svoje zube.. hihiih 
Oprezno postupajte s ranama! Najprije ih priznajte, a potom im dozvolite da same od sebe zacijele.
A to upravo činim i sama.....oprezno postupam..i priznajem..
Post je objavljen 18.07.2009. u 21:50 sati.