pepeljuga nije izgubila cipelicu...
stajala je na kiši...s biserima u očima...
ona je napravila "paste" sa svojim srcem..a on je stisnuo "delete"...
spremila ga je u ladicu sa hrpom zgužvanih papira...i izbacila iz života..
a onda kao u filmu..pronašla je božanstvo...
ako si od crnog vraga, što je tako, tako slatko...
pjevušio joj je na uho...
uspavljivao je toplinom svojih prstiju...
kao da se igrao svakim njenim dijelićem...
mislila je da sanja..
njegove usne pričale su priču...
doista su pričale...svojom nježnošću..
tada je vrijeme stalo..
dodirivale su im se usne..lagano...
"And I'd give up forever to touch you..."
ležali su jedno do drugoga...
osluškivali svaki pokret..svaki otkucaj srca...
ništa više nije postojalo...samo njih dvoje...
" da pričam o slobodi..
da se glupiram...
da ti kažem oh, ti loodo jedina..."
Post je objavljen 18.07.2009. u 19:25 sati.