Kiša na ulicu je pala,
grad je prazan,
i pjesma je stala,
nestala
Ni kiša ne može izbrisati sjećanje,
ni ljudi koliko god htjeli,ni blatit ga,
sad se prave da su fini
A sjećaš se,kakvi su bili,
promjenili su riječi,a misli su im iste,
ne vjeruj im,nisu se promjenili
Palim glazbu,pjesmu koja me na tebe podsjeća,
i one dane mi u misli vraća.
Dragom Bogu hvala što sam te upoznala
I misli na tvoj lik
vraćaju mi osmijeh na lice,
iako kiša pada
ponosna sam što smo prijateljice
Ovo je napisano samo za tebe,
nitko nam ne može oduzeti ono što imamo.
Neka im bude krivo što su te
procjenivali po krivim stvarima
Volim te jako,
i zbog toga što
su kilometri izmedju nas,nije mi lako.
Hvala ti što si uvijek uz mene
Post je objavljen 18.07.2009. u 19:19 sati.