Bio sam juče u SA.
Kolega je išao u ministarstvo nečega a ja sam u međuvremenu zjak’o po gradu.
Do Baščaršije nisam htio da koristim javni prijevoz tj. trajvan pa sam šetao obalom onog kolektora zvanog Miljacka.
Kada se puno hoda onda se i ogladni.
A šta drugo tamo jesti ako ne ćevape. J
Rukovođen lokalpatriotizmom opredijelio sam se za banjalučki ćevap.
Inače i ime lokala neodoljivo podsjeća na taj grad.
Obzirom da se jedu prstima kao svako civilizovano čeljade pitam konobaricu gdje je toalet.
Samo me je blijedo pogledala i rekla da ga NEMAJU?!?! Wtf
Da nisam bio gdje jesam krstio bih se i lijevom i desnom.
Rekla mi je da u lokalu imaju umivaonik koji je zadovoljio moje trenutne higijenske potrebe,inače bi bilo“ bježite noge usra vas guzica“.
Izgleda da su oni introvertni pa nuždu vrše u sebi.
Zbog struke moram da budem djelomično informiran o sanitarnim propisima.
U ovom drugom (boljem) dijelu zajedničke države tako nešto je nepojmljivo.
Svaki lokal u kojem se služi hrana MORA da ima toalet sa predprostorom za goste i još jedan takav za osoblje.
Kvalitet ćevapa ne bih komentarisao jer sam bio mnooogo gladan za objektivan sud.
Inače su bili ukusni.
A i nije bilo nuspojava tipa neplaniranog odlaska u hitnu pomoć sa dijagnozom intoxinatio alimentaris.
Ćevape naravno treba nečim i zaliti da se ne bih udavio.
Najlogičniji izbor je pivo u bilo kojem pakovanju i dozi.
Gledam cjenovnik na izlogu i naglas komentiram da ne vidim pivo.
Ona odgovara ne NE DRŽE pivo.
Kontam gdje sam ja to došao.
Pretpostavljam da je u pitanju neki šerijatski fazon koji ne dozvoljava konzumaciju alkohola tako da sam morao da se zadovoljim smeđom tečnošću ultra-mega-giga popularne Coca cola company.
Poslije smo produžili do Trebinja gdje smo po smještaju u hotel obišli gradilište koje i bilo povod dolaska u taj hercegovački grad.
Sledećeg dana su nas čekali razgovori sa investitorom,nadzornim i podizvođačima.
A u ponedeljak ponovo na jug,ovog puta nadam se u malo boljem društvu.
Post je objavljen 18.07.2009. u 17:11 sati.