HRVATSKO ŠKOLSTVO I KAKO MU POMOĆ
SKROMNOST
Svojevremeno nas je fascinirao podatak da je švedski kralj na Titov sprovod doletio redovitom zračnom linijom kao što nas iznenađuje podatak da u mnogim zapadnim zemljama vlasnici žive i rade u krugu svoje tvornice s radnicima i ne iritiraju ih luksuznim životom. Na pitanje novinara, švedski industrijalac odgovara da svojoj djeci ne pruža
luksuzni život, već im omogućuje kvalitetno obrazovanje koje će ih osposobiti za samostalni život. Sjetimo se i vlasnika najvećeg proizvođača namještaja u svijetu, Ikee, koji živi životom marljivog skromnog činovnika, a koristi isti namještaj već 40. godina.
A kako kod nas? U mnogim tvrtkama radnici jedva preživljavaju na minimalcu dok vlasnik vozi skupocijena vozila, a ljetovanja provodi na još skupljim jahtama. Posebna su priča tatini sinovi i kćeri koje pune tabloide, a često puta i crne kronike. Trka za društvenim statusom redovito se ostvaruje glamuroznim načinom života bez imalo socijalnog osjećaja za stvarnost koja ih okružuje.
S KIM SI, TAKAV SI
Imamo sjajnih poslovica. Jena od njih, vrlo korisna (ako pomno pratiš što se oko tebe događa na društveno-političkoj sceni), i ona: S kim si, takav si. Jeste li zamijetili s kime pojedinci iz vrha vlasti slave rođendane i provode ljetovanja na jahtama? U nekoliko navrata ostali smo zaprepašteni, sve, blago rečeno, problematičan do problematičnog. I nikome ništa. Takvi i dalje izvrsno kotiraju po popularnosti među masama.
INSTRUKCIJE NAŠE DJECE
Pitala me mama jednog bistrog desetogodišnjeg dečka: "Kakav je to sustav u kojem večina djece mora uzimati instrukcije već u osnovnoj školi. Ili je program pretežak, ili predavači ne znaju svoj posao, ne vidim treći mogući razlog. Djeca provode sate i sate u školi, potom pišu zadaću ili uče i na kraju moraju još uzimati instrukcije". Čini li se i vama nelogičnim?
Meni da.
PALJENJE LAMPICE
Čitam u tisku da se zbog zabrinjavajućeg nedostatka liječnika, Ministarstvo zdravstva uz potporu svih četiriju medicinskih fakulteta, odlučilo da će studij medicine od iduće akademske godine trajati godinu dana manje. Čelni ljudi Medicinskog fakulteta, kako su prenijeli mediji, izjavili su: "Naš je zadatak u studijski program izvesti više praktičnog rada, bolje definirati razine znanja, uvesti učenje već od prve godine studija". Tek sad su došli do toga? Ne možeš vjerovati! Ako je tako na medicini, kako je tek na pravu, ekonomiji i raznim ostalim društvenim fakultetima? Nadam se da će mjerodavni ovo pročitati.
AMERIČKI NAČIN OBRAZOVANJA
Poslušajte stav jednog vrhunskog stručnjaka, amerofila, protivnika akademskih teoretičara nakićenih zvučnim titulama dr-mr-sc: "Porazno je da često s omalovažavanjem slušamo o američkom načinu obrazovanja / američkom školskom sustavu koji navodno producira neznalice, dok naš stvara intelektualce - enciklopedije znanja. Istina je da njihov sustav prvenstveno forsira zanatski dio svake profesije tj. daje stručna znanja tako da njihovi učenici / studenti po završetku školovanja mogu samostalno obavljati poslove, a ne da ih poslodavac mora slati na stručnu edukaciju i to, naravno, skupo plačati. Poznat mi je podatak, da npr. završeni student medicinskog studija mora biti sposoban obaviti šest elementarnih kirurških zahvata kao npr. operacija slijepog crijeva, traheotomiju, dok naši studenti operacionu salu vide prvi put tek u vrijeme stažiranja,"
Drugim riječima, dok cijelo građansko društvo zapadnoga tipa školovanje tretira kao stjecanje praktičnih znanja nužnih za rad, naši žive pod parolom: "ŽIVJELA UZVIŠENA
TEORIJA, DOLJE PRAKSA, DOLJE ZANATSKI DIO EDUKACIJE!"
RIJEČI I DJELA
Čitam novine i bombastične naslove. Po naslovima, izjavama, stavovima čini se da smo najpametnija, najhumanija, najučinkovitija nacija. Pa gdje se to sve lijepo izgovoreno i mišljeno ili napisano izgubi? Izgubi se u prostoru između riječi i djela, tj. između onog "trebalo bi" i ostvarenja. Misao pisana, izgovorena ili realizirana samo u mislima zahtijeva sekundu napora, a realizacija te iste misli u stvarnom životu zahtijeva možda stotine sati rada, telefonskih razgovora, odlazaka, sastanaka, istraživanja.
HARVARDOVCI
Naši teoretičari pravdaju sistem obrazovanja, u kojemu je praksa gotovo nepoznati pojam, činjenicom da mnogi (?) naši studenti uspjevaju doći do uvaženih sveučilišta kao što je npr. Harward.
Po dvanaest harvardovaca i nekoliko informatičkih medija nije dovoljno da se cijela nacija smatra uspješnom. Pa i Bangladeš ima talentirane pojedince koji studiraju na Oxfordu ili Cambridgeu, pa i Rumunjska je u vrijeme Causescuove diktature iznjedrila Nadu Comaneci.
Svaka zemlja ima nadarene pojedince. Jedna Blanka, jedna Janica, jedan Ivica, 7 dana rukometa, dvanaest harvardovaca i nekoliko pojedinaca na informatičkim natjecanjima nisu neki posebni dokaz uspješnosti čitave nacije.
Uspjeh jedne nacije mjeri se objektivnim kriterijima: stupanj dosegnute demokracije i bruto nacionalnim dohodkom.
STRATEŠKO RJEŠENJE
Farma kunića našla se u velikim poslovnim teškoćama pa su odlučili potražiti pomoć konzultanta. Nakon podrobne analize problema, konzultant je dao sljedeću sugestiju. "Umjesto 1o.ooo kunića koji zahtijevaju veliki rad, puno ulaganja uz veliku opasnost od zaraza i pomora, savjetujem vam da uzgojite 2 ili 3 kunića, ali veličine slona, uložite puno manje rada, puno manje rizika uz veći financijski efekt."
Na pitanje kako će postići da kunići narastu kao slonovi, pomalo je nervozno odgovorio: "Ja vam dajem strateško rješenje koje vas vodi uspjehu, a vi mene opterećujete s tehničkim detaljima."
HOĆETE LI PRAKTIČARA ILI TEORETIČARA
Pitanje ili dva, može? Ok.
Dođete u bolnicu i trebate na operaciju. Daju vam da izaberete između dvojice liječnika: jedan je internist koji u svom životu skalpela držao nije, ali pročitao bezbrojne knjige o kirurgiji, a drugi je čisti praktičar s desecima, stotinama operacija iza sebe. Koga biste izabrali? Praktičara jasno.
Ili
Zamislite si da ste vlasnik mehaničarske radionice i trebaju vam radnici, auti za popravak samo se gomilaju. Na natječaj se javi jedan mehaničar prljavih ruku i noktiju, čisti praktičar. Dođe i profesor fizike, koji, doduše nikad šrafenciger u ruci imao nije, ali je zato pročitao
sve, o fizici kotača. Koga ćete uzeti? Automehaničara, naravno.
Povlačite li paralele sa svijetom u kojem živite?
STUP SRAMA
Počela je konferencija. U stankama se sudionici razmahuju s titulama, dosjetkama, svojim profesionalnim uspjesima. Zadnji govornik konferencije kaže slušateljstvu: "Sad ću vrlo rado odgovoriti na vaša pitanja."
Odjednom muk.. Može se malo čuti. Jedan gleda intenzivno u mobitel, drugi u strop, treći
u pod, četvrti kopa po torbi, peti je zadubljen u program konferencije.
Nije čudo. Tijekom školovanja nam "slome kičmu" metodama: ne pitaj, ne razmišljaj, reproduciraj što više nepovezanih podataka, ne ističi se. Znanje je teorija.
Radnici su zanatlije i praktičari. Mi, intelektualci, nismo radnici, mi smo nešto više, bolje?
UVREDA
Jedan naš cijenjeni prof. dr.sc. bio je u inozemstvu i želeći ugoditi svome uvaženom domaćinu, uputi mu, po svom mišljenju kompliment: "Počašćen sam što ću surađivati s poznatim pravnim piscem". Odgovor ga više no iznenadio: "Uvaženi kolega, vi ste meni upravo opalili čušku. Dok ja sebe doživljavam kao velikog suca, vi mene srozavate na pravnog pisca. Međutim, ja vam ne zamjeram jer očito dolazite iz sredine u kojoj vlada drugačiji sustav vrijednosti." Vjerujem da je komentar suvišan.
Napomena: Preuzeto iz knjige IZ DRUGOG KUTA, Put prema sretnijem drštvu, praksom do znanja. Autor Nada Čakar, Vlatka Sakar. Izdavač: Udruga Praksom do znanja, Bijenička 113, Zagreb, 2009. tel/fax: ++385 1 2348 405. www.praksomdoznanja.hr e-mail: kontakt@praksomdoznanja.hr
Za vas je priredio Borivoj Bukva
Post je objavljen 18.07.2009. u 05:42 sati.