Cuvena ulcinjska dobrovoljka na Dubrovackom ratistu,od ratnih reportera crnogorske televizije prozvana"cigancica Dragana",danas je aktivistkinja jedne od nevladinih organizacija koje sprovode programe za pomoc i edukaciju Roma.Cudesna je storija o njenom zivotu:od prostitucije,preko rata i pravoslavlja,ova zena stigla je do liberalizma.
Prica pocinje 1991,kada Dragana,tada naocita cigancica od sedamnaest godina,odluci da se pridruzi crnogorskim dobrovoljcima na Dubrovackom
ratistu.Drzavna televizija snima nekoliko emisija o neobicnoj djevojci,bez koje bi zivot ratnika bio siv i lisen zivotne radosti.Draganin gest nacija je prepoznala kao hrabar,patriotski cin.Istina je bila ponesto drugacija.
Dragana se bavila prostitucijom.Rat je lose uticao na posao.Vecina njenih musterija bili su gradjevinski radnici,kamiondzije i mehanicari-onaj posteni,
patriotski sloj stanovnistva koji je vec prvih dana rata odgovorio na poziv otadzbine i sa puskom o ramemu uputio se ka Dubrovniku.Dragana nije imala kud nego da krene trbuhom za kruhom.Promet je iz dana u dan opadao,a mlada braca i sestre su kao ptici svakog dana uzaludno i nestrpljivo ocekivali njen dolazak.Navikli da Dragana kuci donosi razne slastice,rasplakali bi se kada bi se Dragana ujutro,nakon naporne radne noci,vratila praznih ruku.Musterije su,dakle,otisle na ratiste-Dragana za njima.
Nakon samo dva mjeseca cetni komandir Draganu ce deportovati kuci.
Citava ceta je do tog trenutka oboljela od tripera.Ukljucujuci i komandira,a upravo je to bila,kako se kaze,kap vise u prepunoj casi.Dragana se kuci vratila kao imucna zena,napokon shvativsi znacenje izreke:rat je nekome majka,nekome maceha.Manji dio bogatstva,koji je djevojka donijela iz Konavala,bio je opljackan.Glavnicu je cinio tesko zaradjeni novac stotina,
hiljada zadovoljnih musterija.
Ubrzo po dolasku na ratiste Dragana je uocila da su dvije stvari osobito cijenjene medju ratnicima:pravoslavlje i Slobodan Milosevic.Brza prilagodba trzistu:to je osnova svakog uspjesnog posla,mislila je Dragana.
Stoga je dekolte,kojim je mamila musterije,ubrzo ukrasila krstom.Raspece
je veselo skakutalo medju njenim sisama dok se sa vojskom probijala kroz konavoske vinograde i spaljena sela.Grupa popova iz Ostroga obilazila je ratnike i serijski ih,kao brojlere,blagosiljala.Jedan od njih je,
ugledavsi Draganu,rekao:EVO NASE NOVE KOSOVKE DJEVOJKE!Ovi smjerni ljudi posveceni Bogu,tek nakratko ratu i naciji,poklonili su joj raskosni,zlatni krst-da je cuva od zala i iskusenja ovoga svijeta.I sami isposnici,nista joj drugo nisu imali darivati.
Dragana se nije odvajala od krsta.Sto joj je cesto izazivalo probleme.
Teski,dvanaest centimetara dugacki krst opterecivao je njen tanki vrat i stvarao joj rane na grudima.Svejedno:Dragana se nije odrekla vjere.
Ponosno je nosila svoj krst,cak i kada bi je doista bolno grebao,narocito tokom zadovoljavanja musterija pod ljetnjim suncem.Njene grudi orosile bi se znojem i pljuvackom muskarca na njoj.Tada bi joj krst kao uzaren pekao kozu,podsjecajuci je da je Isus umro i za njene grijehe.
Krst je Draganu stitio od trudnoce.Vecina umornih,pripitih ratnika narocito je uzivala u svrsavanju po krstu i njenim grudima.Kao opsjednuti,neljudski su urlikali i izbacivali litre sjemena po relikviji.To je mozda bilo neprimjereno sa stanovista vjere,ali je bilo odlicno sredstvo za kontracepciju.Bog ce oprostiti,mislila je Dragana,bolje i to nego u mene.Uz
to,bilo je dobro i za posao.Vidjevsi svoje sjeme prosuto po ostroskom krstu,ratnici bi se hitro prekrstili i rukavom uniforme obrisali i uglancali krst.
Ali bi ih strast,jos dok su navlacili pantalone,ponovo skolila.KOLIKO ZA JOS JEDNOM?,uzarenih ociju pitali bi Draganu.
Djevojka se vratila kuci,ali je nastavila da nosi krst-iz noci u noc,od muskarca do muskarca,medju grudima blizu srca cuvala je uspomenu na dane kada je branila svoju zemlju i bila blagoslovljena od pravoslavnih duhovnika.Krst ce skinuti tek koju godinu kasnije,po zapovijesti ljekara.U sukobu nauke i vjere,Dragana se na koncu opredijelila za nauku.Nije imala
izbora-tumor na dojki gurnuo je u ruke medicine.Ljekarka u barskoj bolnici utvrdila je da je krivac za njen tumor-ostroski krst,poklon svestenika hrabroj djevojci.Krst,kako su analize utvrdile,nije bio zlatan.Bio je od legure
cinka,uvezene iz okoline Cernobila,i tek ovlas pozlacen.Stalni dodir metala sa kozom doveo je do korozije i stetne materije su kroz kozu i rane neprekidno oticale u krvotok.Draganina posvecenost vjeri,njena odluka da krst nosi cak i kada je pekao rane na grudima-to je ubrzalo stvaranje tumora.
Nauka joj je spasila zivot,ali ne i profesiju.Kurva sa jednom dojkom?Stoga se Dragana posvetila humanitarnom radu-edukaciji romske djece,
malisana koje je zeljela uputiti na pravi put,da ne bi ponovili njenu tragicnu sudbinu,da ne bi dosli u iskusenje da,zbog nepoznavanja postignuca nauke,zivote bespogovorno povjere crkvi.
Post je objavljen 18.07.2009. u 00:37 sati.