Možete sada misliti da nemam prava pisati o rok sceni u Osijeku jer sam istu napustila prije sedam godina, ali niste u pravu. Moj braco je poznati i priznati dio te iste scene a ja kao svaka dobra seka obožavam svoga bracu i jako mi je stalo do toga da ne sjedi svaki vikend u smrdljivom atomskom skloništu ili parku nego da ima prostor u svome gradu gdje će ga curice i dečkići s obožavanjem moći gledati na sceni i neće morati putovati u Novi Sad ili negdje drugdje. Stalo mi je također i do dobrobiti mlađih stanovnika mojega rodnog grada kojima od srca želim nešto drukčije u ušima od srpskih cajki ili domaće šund muzike koja trešti iz velike većine osječkih kafića. Pa poblogu i sebi želim da jednom u dva mjeseca kad dođem kući mogu nekamo izaći s prijateljicama bez bojazni da ću se vratiti s glavoboljom.
Znate, kad sam ja bila mala, mislim onako mala kad mi se sav život odvijao četvrtkaom (da, u Osijeku je četvrtak bio top dan za izlaske), petkom i subotom navečer, a svi ostali dani bili su tu tek tako poslagani da bih se mogla odmoriti i pripremiti za sljedeći četvrtak, u Osijeku je postojao Klub OKS. Osječki klub studenata. Tamo se prašio rock, grunge (tada vrlo popularan), metal, ska, reggae i slično. Sam klub je bio smješten u podrumu ojsečkog STUC-a, što je te davne 92. i 93. bilo itekako prigodno jer je Osijek bio u okruženju i nakon 23 sata je zapravo na snagu stupao policijski sat, a i istinabok, nikada nismo znali kada će koji pijani Stevo sjesti za vbr i opaliti po nama. To sad ptsp progovara iz mene, ali s njim na stranu.
OKS je zapravo bio jedino takvo mjesto u gradu. Uz Nessi koja je tada figurirala kao pizzeria, alternativni kafić i tu i tamo organizirala neke nastupe. Na ostalim mjestima (bivša Tufna u Našičkoj i Vega u Tvrđi, koji su kao ili diskaći) puštao se dance, tada meni najodvratnija moguća vrsta glazbe. Cure koje polugole plešu lomeći se od struka naviše naprijed-nazad, dečki s pola bočice gela u kosi začešljanoj nazad i jednom obrvom i tako, meni baš bljak svijet.
Jedno kratko vrijeme radio je i Bunker (sad mi je trebalo pola sata da se sjetim kako se zvao) tamo negdje ispod hotela Central (kužite da je i Bunke bio pod zemljom?) ali je ubrzo zatvoren. Tamo se isto prašio rok.
U Tufnu sam kasnije znala otići s curama s faksa, ali nakon te dancemanije, kada su počeli puštati i nešto domaće glazbe tipa Mišo Kovač, Emilija Kokić i Srebrna krila s Vlatkom Pokos, koje također nisam slušala ali sam se mogla lijepo sprdati i na taj način zabavljati.
Onda sam se kakti bacila na jednu pa na drugu dugu vezu, počela raditi, preselila u Zagreb i nisam se bavila mjestima za izlaske u Osijeku već više načinima preživljavanja u svijetu odraslih (znate ja se ni s 32 ne osjećam odraslo?).
U šoku sam bila kad sam shvatila da OKS više ne postoji. Odnosno, postoji ali kao narodnjački klub!!! Kupio ga lokalni hadžija, nećemo ga imenovati da ne dobijemo batina jer je neki svajetksi prvak u karateu i nosi zlatni lanac težak ko moja sisa, i pretvorio u cajka klub, jebo ga leb glupi u nisko čelo. Najbolje i najdraže mjesto moga mladenaštva sada je klub s ogledalima, štangama, golim curama i znojnim seljošima kojima se diže na te gole cure iz Ukrajine ili Srbije, ma fuj. Kako da ja danas nekome objasnim kakav je to bio klub?! Kad me dijete moje jednog dana pita gdje sam izlazila, kako da mu objasnim da se vremena mijenjaju i da nova vremena nose nove običaje. Ma, bolje da šutim ili mu slažem da sam ja samo učila i učila i da nisam nikamo izlazila i da se nisam seksala prije braka.
Kako je bend moga brata sve više počeo dobivati na popularnosti, počela sam se više interesirati za mjesta gdje nastupaju, tko ih sluša, radila čak i statistike (u glavi svojoj naravno) jer nas je na početku njegove karijere bilo jako malo na tim koncertima a onda sve više i više i sve različitijih ljudi. S veseljem sam dočekala otvaranje Kluba Mini teatar (www.myspace.com/klubminiteatar a video snimke možete vidjeti i ovdje www.youtube.com/group/miniteatar) prije par godina. Interijer ostavlja nešto grublji dojam nego slična mjesta izvan Osijeka, ali recimo podsjeća me na zagrebački Pauk ili KSET. Ekipa, svi su mladi, organiziraju već nekoliko godina razne koncerte, pa čak i svjetski poznatih grupa a da ne spominjem da je to zapravo postalo jedino mjesto u gradu u kojemu se održala rock scena jer se svaki tjedan održavaju koncerti raznih underground bendova i nastupi raznih skupina i pojedinaca koje teže daljnjoj afirmaciji i voljni su pokazati kako urbana i kulturna scena u Osijeku može opstati neokaljana profitom i pomodarstvom.
Ali kako se sve uvijek i uvijek vrti oko novca i nemanja istog, Klub Mini Teatar je prošli vikend zauvijek zatvoren. Troškovi poslovanja jednostavno su postali preskupi a Grad, kojemu bi u cilju trebalo biti održavanje ovakvog prostora i oslobađanje vlasnika od plaćanja zakupnine i sličnih tričarija, nema sluha za to jer je naravno važnije dogovoriti se s legama tko će u koju fotelju zasjesti i kome će pripasti veći ili manji komad kolača. Razmemo se. I Močvari se zagrebačkoj sprema ista sudbina.
I, gdje će mladi koji ne slušaju cajke i ne nose krpice koje pokrivaju tek ono najnužnije? Pa opet na Dravu i opet u parkić. Back to atomska skloništa na probe a na koncerte u Novi Sad. Meni to jadno i baš me žalosti.
Tako je propao rokenrol u Osijeku, eto, ako se netko pita.
Post je objavljen 10.04.2008. u 13:14 sati.