Mila PartizAnko, za početak, sretan ti rođendan. Znam, da, grozno je nekome ponovno čestitati rođendan posthumno ali ja to moram napraviti i radit ću to svake godine, sa sve manje patetike. Da, istina je, tebe više nema s nama, ne zajebavaš se s poskupljenjima, Bushevim dolaskom, nemirima u Tibetu, djecom poginulom na cestama, klimatskim nepogodnostima i slično, i da, i dalje nam svima fališ i uvijek ćeš nam faliti. Ne želim da ovo ponovno ispadne neka tužna čestitka i da ljudi ostavljaju tužne komentare tipa, opet si mi izmamila suzicu, Ana je bila tako divna i blatrućsrać. To svi znamo. Mislim ovo da si bila divna. Ostavila si nam naslijeđe kakvo će malo tko od nas preživjelih uspjeti ostaviti. Baš zato ništa ovo nije tužno. Mislim, tužno je to da nisi danas ovdje pa da slavimo tvoj rođendan skupa, ali cjelokupni kontekst mi više nekako nije tužan nego u stilu „pa valjda je tako moralo biti a vi sad radite najbolje što možete“ pa bum ja danas slavila tvoj rođendan s curama u Skalči, za koje mi srce puca da ih nisi upoznala. E to mi je tužno. Da neće čuti tvoj smijeh i vidjeti sjaj u tvojim očima. Ipak ćemo nazdraviti u želji da ti tamo gdje jesi danas slaviš s nekim dragim ljudima i životinjama i povremeno provjeravaš što se događa ovdje.
Navečer je također koncert u Osijeku (Dražen Zečić, ono, ne bih išla ni da sam tamo, znaš to, al kaj sad, valjda će doći dovoljno ljudi) i aukcija u Mimari u 20 sati, na što ću ići, da vidim neka draga lica, poljubim ti mamu i nadam se da će se štogod i prodati.
Vidiš li, molim lijepo, ovo odvratno vrijeme vani? Ni p od proljeća. Čekam laste u dvorištu a one nikako da stignu. Prošle godine za tvoj rođoš su već bile tu. Neki dan je padao snijeg, mislila sam da haluciniram. Još sam u debeloj jakni, nosim šal i rukavice. Ali i sunčane naočale. Da me ne prepoznaju. E, dobila sam novi posao i jako sam sretna zbog toga. I Maggie mi stigla iz Beča jučer. Šetale smo Zelengajem dva sata. Dea ostaje na Novom Zelandu najmanje tri mjeseca a slutim da ću/ćemo je nagovoriti da ostane i duže pa da mi ostavi Maggie. Samo mi žao da nije toplije, stvarno sam se smrzla sinoć. Još nešto sam ti htjela napisati ali ne pada mi sada na pamet, jer mi se množe neke crne, teške misli, a to ne želim.
Želim ti jednostavno čestitati rođendan, reći da te volim, po ne znam koji put zahvaliti na svemu.
Eto ti, lišeno patetike.
Post je objavljen 28.03.2008. u 13:11 sati.