ono što oduvijek znamo, zanimljivo...
http://tomajuda.blog.hr/
petak, 03.07.2009.
Moć misli...
Jedne subote, u siječnju mjesecu, 2008. godine napisao sam jedan post kojeg sam pak danas slučajno otvorio, vrteći malo po arhivi. Na ovom postu sam zastao, jer je usko povezan sa tematikom koju zadnjih tjedana obrađujem na blogu – utjecaj misli na našu stvarnost. Naslov posta je glasio « Magija misli ». Na post sam bio inspiriran jednim člankom iz časopisa Vizionar, u kojemu je bila riječ o knjizi « Holografski svemir », odnosno ideji da je Svemir hologram te o moći vizualizacije u cilju ljudskoga ozdravljenja.
No, danas širem promatram tu tematiku, no tada sam postavio sljedeće pitanje: može li čovjek vlastitim vizualizacijama pobijediti bolest, koja ga je napala, pa čak i onu smrtonosnu za njega?
Kao dokaz pozitivnome odgovoru, u tom članku je spomenut primjer jednog starijeg čovjeka koji je imao rak grla. Naravno, doktori su mu dali procjenu da ima oko 5 % šanse da preživi. Taj čovjek je, uz radijaciju, prakticirao vizualizaciju kao terapiju, a odredio mu je to njegov doktor koji vjeruje u ideju da čovjek može svojim mislima utjecati na svoje zdravstveno stanje. Kako je izgledala ta vizualizacija? Čovjek je zamišljao kako milijuni male tanadi energije bombardira njegove stanice. Nadalje, vizualizirao je « ... da su njegove stanice raka slabije i zbunjenije od njegovih običnih stanica, i stoga nesposobne popraviti štetu koju su pretrpjele. Potom je vizualizirao bijele krvne stanice svog tijela, vojnike imunološkog sustava, kako ulaze i gomilaju se nad mrtvim i umirućim stanicama raka, odnoseći ih do njegovih jetra i bubrega, kako bi ih se izbacilo iz tijela...».
Ja sam zaključio da je taj čovjek, slušajući svojeg liječnika, upravo vizualizacijom preuzeo potpunu kontrolu nad svojim organizmom. Ja sam to u svojem postu opisao na sljedeći način:
... tj. postao je, ako se tako mogu izraziti, general na čelu svoje obrambene vojske bijelih krvnih zrnaca u svojem tijelu i vodio ih je u bitci protiv opake bolesti...
Oni koji već dugo čitaju ovaj blog znaju već i unaprijed što se dogodilo. Čovjek je pobijedio bolest.
Bojim se da mi počesto znamo potcijeniti moć koju naše misli posjeduju odnosno one same jesu moć. Kako rekoh tada, a ostajem i danas kod toga, vizualizacija je možda ključ koji će otvoriti vrata ljudima da razumiju ili barem počnu otkrivati svoju pravu prirodu. Konačno, kao i tada i sada postavljam ključno pitanje, a odgovoru na to pitanje sve sam bliže, nije li vizualizacija ključni dokaz da vlastitim mislima možemo kreirati vlastitu stvarnost, da su misli izvor jedne nepojmljive moći koja je u nama i pripada nama, što je ipak najvažnije. Misli sam nazvao « kistevima kreacije ».
U članku koji me tada inspirirao, spominjao se fizičar David Bohm, a odlomak u knjizi posvećen njemu ponovno mi je otkrio univerzalno znanje:
'' ... pri opisivanju svemira kao holograma upotrijebio ideju implicitnog reda, dublje i nelokalne razine postojanja: Svaka akcija rađa se iz namjere u implicitnom redu. Već sama imaginacija predstavlja stvaranje oblika; ona već posjeduje namjeru i zametke svih koraka potrebnih da ga se stvori. Također, utječe na tijelo i drugo, tako da, kada se stvaranje odvija na taj način, od suptilnijih razina implicitnog reda, slika prolazi kroz njih, sve dok se ne manifestira u eksplicitnom. Drugim riječima, u implicitnom redu, kao i u samom mozgu, imaginacija i stvarnost u biti su nerazlučivi, pa nas stoga ne treba iznenaditi činjenica da se slike u umu u konačnici mogu manifestirati kao stvarnost u fizičkom tijelu...''
Ponoviti ću ono što sam i tada napisao vezano za taj odlomak:
Secirajmo ovo polako. Implicitni red ne pripada sigurno ovoj našoj stvarnosti. Rekao bih da se taj red nalazi onkraj naše stvarnosti, ali opet presudan je za našu stvarnost. Akcija u ovoj našoj stvarnosti rađa se prvo u implicitnom redu i to iz namjere. Najzanimljiviji dio meni jest taj da « ... već sama imaginacija predstavlja stvaranje oblika ... » Dakle, već prije zamišljen oblik u umu, u svijesti, već predstavlja njegovo stvaranje, gdje? U našoj materijalnoj stvarnosti. Ta imaginacija u sebi sadrži i namjeru i zametke svih koraka, koji će biti potrebni za stvaranje zamišljenog oblika. Ajmo ovako. Imamo ideju. Da bi nastala ideja bila je potrebna imaginacija. Ideja je morala biti zamišljena. Ta imaginacija, ili misao o ideji u sebi je istovremeno sadržavala i namjeru da ta ideja nastane, te korake koji će se poduzeti da ta ideja bude oblikovana, tj. ostvarena, gdje? U materiji. Poznato? Gore je opisan proces stvaranja, od suptilnijih razina implicitnog reda. Uzmimo te suptilne razine razinama Apsolutne ideje, jedne druge, nama nevidljive dimenzije, ideja ili slika u umu, tj. misao o ideji prolazi korz te suptilne razine sve dok se ne manifestira u eksplicitnom. Odnosno, ideja iz suptilne razine prolazi proces svojeg otjelovljenja ili manifestacije u ovoj materijalnoj stvarnosti. Poznato? Kaže se na kraju da u implicitnom redu, kao i u samom mozgu, imaginacija, misao i stvarnost su nerazlučivi. Na jedna drugačiji način rečeno, oni su jedno...Poznato? Predležem da sada pročitate Proslov Ivanovog evanđelja u Novom Zavjetu i možda Vam se um otvori...
-------------
From:
Šalje: Meri Žic [mailto:meri.zic2@ri.t-com.hr]
Post je objavljen 17.07.2009. u 05:19 sati.