Zrikavac u ostavi priča
o čudnom, goranskom težaku
što natečenih ruku obrađuje drvo
i čuva slaninu za u šumu poć'.
Taj mali ruksak i nešto kruha,
ploskica rakije i smirenje
sve su što želi i jedino što treba
njegovo srce i natečene vene.
Uz vatru polako kobasicu vrti
na štapu što ga otkinu sa grane,
preko puta medvjed stoji i gleda
spuštajuć glavu s poštovanjem.
Neće na njega, zato što su isti
u goranskoj priči glumci i statisti.
Tek ponekad samo, osluhnu oba
što zrikavac u ostavi priča,
jer teško je vrijeme ovo novo doba
u kojem i šuma postade roba.
Post je objavljen 16.07.2009. u 20:00 sati.