...............sjedim tu bespomocna na svom krevetu citajuci ono cega sam se pribojavala od samog pocetka, od onoga dana kada su mi rekli koliko si dobar u tom svom poslu...............i kao da citam neku knjigu, neciji drugi zivot, nesto sto se sigurno meni ne dogada...............otisla sam jos prosle godine za svojim snovima, i ostavila sve sto sam imala ovdje, sve sto je bilo lijepo, sto mi je vratilo nadu u zivot...............ali duboko u sebi nisam bila sretna, zeljela sam se vratiti svakog trenutka, svake sekunde, tisucinke...............a sada........sada ti odlazis................a ja nesmijem nista reci...............ides za svojom srecom, za svojim snovima, i znam i vjerujem da ces sigurno biti sretan................i nastojat cu i ja biti kad znam da si i ti..................jer to je tvoj zivot, to si izabrao vec odavno.................i kad se povremeno vratim u ovaj nas zajednicki kraj, vise necu osjetit prisustvo nasih dusa, vec neku prazninu koju nitko nece moci ispuniti.................bar ne ovih nekoliko godina..................i kad ispunim svoje snove, zeljela bi se vratiti ponovo u taj nas divan kraj, i cvrsto stojim uz tu svoju odluku...............a hocu li ju i ispuniti to samo Bog zna.................al ja bi to silno zeljela...................mozda se i ti jednog dana ponovo vratis u svoj kraj, prisjecajuci se da su tu ljudi koje si imao toliko godina uz sebe, ljudi s kojima si odrastao, ljudi koji te volje, i koji ti sigurno nesto znace u zivotu..................da su tu ostale brojne uspomene, dogadaji, lijepa sjecanja...................neznam sta se trenutno dogada u tvojem srcu, u tvojoj glavi, i radujes li se ovom novom putu................ali vjerujem da ce se jednog dana nasi putevi ponovno sresti..................kada nasi snovi budu ostvareni, kada se budemo u potpunosti bavili onim za sto smo zivjeli, a kada nam bude jos samo falilo ono malo ljubavi...................
Post je objavljen 16.07.2009. u 17:39 sati.