Tako je Rađa nevoljko okarakterizirao eventualnu prodaju Maria Delaša. I u potpunosti je u pravu. U ovom crnom trenutku moglo bi se reći da je najbolji svjetski junior i sve što je ostalo od Žutih. Evo, ovom prilikom čestitam Mariu, koji je pokazao svoj napredak i rad. To je uspjeh na slavu splitskog sporta, no nažalost u nas nema slavlja. Ta činjenica je samo katalizirala glasine o žrtvovanju ovog dragulja za spas kluba i omogućavanje njegova funkcioniranja.
Osobno mislim, ili se barem nadam, da je riječ o izvrsnom triku kojem je cilj skrenuti pažnju na probleme kluba i alarmirati ciljne pojedince u liku sponzora odnosno Željka Keruma da se smiluju i kapnu koju kunu kao lemozinu trostrukom prvaku Europe. U situaciji kad su ostali tek Batina i Vrkić, i kad su nam talenti poput Najeva i Babića kostur ekipe u sezoni gdje ćemo se znojit u svakoj pojedinoj utakmici A1 lige, pitam se kolike su uopće šanse da se bez Maria Delaša plasiramo u Ligu za prvaka. Ne želim podcijeniti naše momke, samo želim naglasiti kritičnost situacije.
Da se izrazim pomalo pretenciozno, htjeli ili ne htjeli, prisilno smo usvojili sustav FMPa, odnosno Železnika. Ako financijski uspijemo ugledat svjetlo dana do početka sezone, iz svega bi još i moglo izaći nešto dobro. Stigle su na naplatu sve loše odluke iz zadnjih 10 godine i svi luksuzni ugovori iz kojih nisu proistekli rezultati. Karika koja nedostaje u ovoj skrpanoj ekipi juniora je pravi trener koji će od njih moć napravit silu za proboj. Ime Borisa Kurtovića se često spominjalo ovdje, a nakon događaja u posljednje vrijeme, najblaže rečeno bi se moglo konstatirati da je dobio neosporne argumente u svoju korist. Ukoliko bi ga uopće zanimala ova kašeta brokava zvana KK Split.
U nadi da će Delaš ostati,
AJMO ŽUTI ! ! ! ! !
Post je objavljen 16.07.2009. u 16:29 sati.