Marketing
Ljetne haljinice nosim...
Na današnje razmišljanje naveo me izgled naše (seoske) šefove sekretarice. Naime, žena se danas na posao pojavila obučena u bijelu (relativno prozirnu) suknju i ljetnu majicu na bretele. Doduše, dekolte oliti sve ono "golo" je zakamuflirala nekim drvenim i inim perlama i drangulijama (veri šik), noo... 
Nije da u našim ruralnim krajevima nisu još uvijek u modi prozirne bijele košuljice i po mogućnosti čipkasti grudnjaci (što grudi veće - to bolje), ali to je barem pokriveno i zatvoreno, koliko god nekome bilo lijepo ili vugarno.. 
Koliko ja znam, neke od (pogotovo državnih) poduzeća i/ili ministarstava imaju pisani protokol ili pravilnik o oblačenju. Mi, bez obzira na veličinu - nemamo. Ipak, od djelatnika se očekuje da budu obučeni u radnu odjeću (ovi što rade u uvjetima gdje je potrebna takva vrsta odjeće i obuće) ili u stvari koje su primjerene za rad u uredskim prostorijama. To znači - nema kratkih Hawaii hlačica, bijelih potkošulja bez rukava i ljetnih japankica za muške, a bome ni haljine i majice koje više otkrivaju nego skrivaju za (pogotovo vremešne) gospođe i gospođice. 
Svojedobno me nisu pustili u firmu gdje je radio moj otac jer sam imala neki tzv. "pareo" (ljetno doba) i osoblje na prijemu u zgradu je procijenilo da to nije odjeća za ulazak u uredski prostor.
Sjećam se da je svojedobno jedan od šefova sazvao djecu - praktikante, održao im predavanje o oblačenju i poslao sve doma jer su došli nedolično obučeni. Ovaj sadašnji baš voli gledati mlade pupkiće u prekratkim majicama... 
Da ne spominjem kako su nam svi uredi više-manje klimatizirani pa nitko ne može cviliti kako mu je vruće i kako ga pere klimakterij...
Post je objavljen 16.07.2009. u 15:39 sati.