Leovac Slavko vrati s s ljetovanja,
bronzano preplanuo,i Sarajevom proseta predvece
u drustvu Slavka Leovca,a nama pricinja se
da Titinom sokakom hoda njegova bista.
Cak ocekujes da golub na nju sleti.
To bjehu slavna vremena:Leovac Slavko
nazuje lice mudraca jelinskog i ode
medju suvremenike da im posno zivljenje
svojim prisustvom poulji kao blitvu.
Jest-medju suvremenike.Leovac Slavko nije
imao komsije,prijatelje,kumove,ispisnike,
ni bliznje,nego suvremenike.I nije lijegao
u krevet sa svojom zenom,nego sa suvremenicom.
Jeste,sa suvremenicom.AKO SE UPOLA OBJASNI,
BOLJE DA SE NE OBJASNJAVA.
A kad me zovne uz kafu da razmenimo
nase pravoslavne dojmove o zivotu,
bijah na silnoj kusnji da srednjim zglobom svoga
srednjega prsta kucnem ga po prsima,
uvjeren da ce bronzano odjeknuti
ovaj supljikat s drzanjem olimpijca.
P.S.
Ako bih htio potanko izloziti povijest ljubavi Leovca Slavka prema Slavku Leovcu,najbezgranicnije ljubavi koja je ikad u srcu ljudskom planula,knjiga debljinom ne bi"Tihi Don"premasila.
Sjetite se kako,nedjeljom,vase komsije vazdan rade oko auta:pumpu mu popravljaju,dizne mu mijenjaju,peru ga smrkom,sundjerom suse,farbaju,
glancaju.Na slican nacin je Leovac Slavko sa svojom personom postupao.
Uz jednu razliku:u njegovu svijetu vladase vjecita nedjelja!
Kad god uociratni Leovac Slavko,dugogodisnji clan Partije i clan Gradskog
komiteta,stane da prica o svojoj patnji pod Titom,svagda bih zazalio sto nemam sesir da ga skinem u znak stovanja pred mucenikom sto je na vatri socijalizma gorio kao hram Efeski.
Jest,rodjenjem Leovca Slavka Bosna je bila pocascena,posve nezasluzeno.Od Boga nam je poslan ko boca najskupljeg konjaka francuskoga:mi sto locemo brlju da bar podjekad okusimo nektar i ambroziju!
To savrsenstvo,pred kojim sam se svagda gresnikom osjecao(iz kabineta njegova kad izidjem,cinilo mi se da sam ja licno Troju spalio,
nepca mi suha,kao da su od filca,cak ni leptiri ne lete vise krivudavo,vec pravo,kao da na svijetu nema vise nicega nepravilnoga,sve te podsjeca na drzavne granice koje se kroz pustinju lenjirom iscrtavaju),to savrsenstvo je pobjeglo iz"Mrtvih dusa",iz toma drugog,tren prije no sto ce ga Gogolj u vatru baciti.
A svaki Bosnjak,ako zna ista,trebalo bi da se osjeti pocascenim sto se Leovac Slavko udostojio da sidje s visine olimpske i uzme ucesca u pomnoj pripremi bosnjackog istrebljivanja.Cak bi morao da se osjeti-nezasluzeno pocascen.
(Marko Vesovic-"POLJSKA KONJICA")
Post je objavljen 16.07.2009. u 14:02 sati.