Kad si pola svog života stranac,navikneš biti,gdje god život te odvede.Koliko god se trudio,teško je skriti da nestao je dio tebe.Odakle sam više ni sam ne znam,i svaki put kao da me uvrijede,kad pitaju me to.Koji grad svojim da zovem,da mu se radujem,u kojem osjećam se sretnim i kada tugujem?U svakom sam novom našao ljude,pa ih izgubio.Kad sam ih prigrlio,onda sam i nestao.Krenuo dalje...I svakim korakom dalje ništa dobio nisam...Samo sam izgubio sebe.I sad kad ovom se vraćam,zovem ga svojim zbog drugih.Još mi ne zaigra srce kad mu se vratim.Hoće li ikad?I možda baš kada shvatim i nazovem ga svojim...krenut' ću dalje.U tom slijedećem ću tražiti prvi.Jedini kojeg tako sam zvao.Ne boli što sam i ovdje stranac,strancima okružen.I svi znaju gdje se vraćaju.Jedino zbog čega istinski patim...što stranac sam i kući kad se vratim...
(PEPA)
Post je objavljen 16.07.2009. u 08:25 sati.