Marketing
Nuklearna energija: Fijasko
Na portalu alertonline objavljen je sedmi nastavak mojeg feljtona Prošlost i budućnost ekologije (prvi nastavak, s objašnjenjem koncepcije feljtona, je ovdje). Slijedni ljetna stanka, a nastavit ću vjerojatno već u drugoj polovici kolovoza. Prenosim nekoliko pasusa, ostalo možete pogledati tamo - da vas potaknem, ako imate malo volje, da posjetite alertonline! 
Ekonomski fijasko i politički poraz nuklearne energije
Slika lijevo: brošura (prevod na engleski), koju su (naravno na danskom!) u Danskoj 1980. tiskali u ukupno 2,3 milijuna primjeraka. Da, milijuna, dobro ste pročitali! 
U slučaju nuklearne energije, lokalnim je aktivistima vrlo brzo postalo jasno da ne mogu postići nikakav rezultat, ako ostanu na lokalnom nivou: sustav korištenja nuklearog gorivog ciklusa globalan je i kao takav mora biti napadnut. Ubrzo je nuklearna energija postala, kako je napisao sociolog D. Turen, "čvorište društvenih borbi", u kojima su se ujedinili ne samo ekološki pokreti, nego i pokret za solidarnost s Trećim svijetom, feministice, pacifisti idr..
Protivljenje nuklearnoj energiji moglo je imati raznolike motive, koji se u pokretu ujedinjuju i tako on postaje masovan
Veliku ulogu u masovnoj mobilizaciji javnosti u antinuklearne pokrete 1970-ih imali su znanstvenici i stručnjaci za nuklearnu energiju, koji su zaključili da se radi o slijepoj ulici i imali snage osobno potražiti novu karijeru te javno istupiti. Takvih je bio nemali broj: spomenuo sam W. Pattersona, koji je 1976. objavio knjigu "Nuklearna moć". U tadašnjoj Jugoslaviji među njima su bili Branko Lalović i Vladimir Ajdačić, koji su nekada radili u Nuklearnom institutu u Vinči.
Ekonomist Charles Komanoff, kojeg je među mnogima visoko cijenio tadašnji guverner Arkansasa Bill Clinton, pokazao je detaljnom analizom svih troškova u razdoblju od četiri desetljeća da je realna cijena proizvodnje električne energije u nuklearnim centralama u SAD 1990. bila 10,2 centa po kilovatsatu - dvaput više od službeno priznate cijene.
Snažno mi je u sjećanju ostalo (jer me, najzad, vrijeđalo: stvarno sam se trudio naučiti i predočiti relevantne informacije) kako su vodeći hrvatski energetičari u drugoj polovici 1980-ih, kad sam bio aktivan u antinuklearnom pokretu, na moje spominjanje Danske, vjetroelektrana i sl., samo sažaljivo smješkali nad bedastim menom i bedastim Dancima. To, ipak, nije bilo neočekivano. Nisam nažalost očekivao da će tako biti i dvadeset godina kasnije.
Post je objavljen 15.07.2009. u 23:26 sati.