Pregled posta

Tokio Hotel--prokletstvo ili blagoslov?

eto mene opet ljudi moji...malo sam pustila da vas ne zamaram novim postovima bas svaki dan pa evo red je da napisem novi..necu se trudit davat obecanje da ce bit kratak jer poznavajuci mene nece..
pa dakle o cemu da danas pisem...bas malo razmisljam kako je to biti tokio hotel fan..u proslom postu sam napisala da nas tokio hotel uci zivjeti a i prije toga voljeti..kako je to zavoljeti nekoga u roku od mjesec dana ne shvacajuci sta i kako se to zapravo desilo, vec samo znas da je taj osjecaj nekako ispravan i krivi u istom trenu..ne moze se objasnit koliko volis, zasto i kako to odjednom..sve je to neshvatljivo ali je tako..koliko puta mi se deslio da se navecer zapitam uvijek jedno te isto-sta to meni treba?..sta "on" meni treba?..zasto ne moze jedan dan proc bez tuge i suza? zasto to sve trpim ako mogu bit sretna i prestat razmisljat o njima, o "njemu" i o svemu tome skupa?
i tako razmisljam i razmisljam i..ne dobijem odgovor..naravno..nego sta se desi..za 5 minuta se nadem slusajuci rette mich i trazeci po internetu billove slike i pokusavam doznat sta se desava i gdje su sad......
ponekad postajem previse svjesna billa...stalno se pitam gdje je,sta radi, jeli sve u redu,jeli sretan?
i onda sve nazalost krene ispocetka...i naravno nikad ne dobijem odgovor na ni jedno moje pitanje..
sad znam da se neke stvari ne mogu objasnit..za neke dogadaje ne treba objasnjenje...oni ili se trebaju desit ili ne..nema drugog..dodatno analiziranje stvarno nije potrebno..nikad ne mogu znat posljedice toga..kao sta nisam znala ni za tokio hotel..ali ne zalim ni zbog nicega..a sumnjam da ikad ocu..
tokio hotel nije "faza" koju prodes bezbolno i zaboravis...to postaje dio zivota koj ne zaboravljas i koj ne mozes bezbolno proci..ja ne mogu zaboraviti osobu koju sam voljela 2 i pol god..za koju bi pretresla cijeli svijet samo da bude sretna..decko koj nije samo doso i proso kao i inace vec netko zbog koga nocima nisam spavala..zbog kojega sam bila sretna i tuzna istodobno..zbog kojeg sam riskirala to da me svi odbace i da ostanem neshvacena..zbog kojeg sam napokon naucila sta ta rijec "voljeti" znaci..to nije samo tako..nemozes rec da volis nekoga ko ti se recimo samo "svida" ili ko ti je drazi od ostalih..kazu da je nezrela ljubav onda kada zelis da ta osoba bude sretna samo sa tobom ali da je prava ljubav kad zelis da ta osoba bude sretna bez obzira na to hoces li ti biti sretan ili ne...ja vise od svega zelim da je on sretan ali moram priznat da mi ne bi bilo svejedno kad bi sad saznala da ima "nekoga"..nezrelo ili ne?? vama pustam na presudu..
samo znam da je sad tako...nisam spremna maknut se od njih jos..to bi bilo previse za mene..kad sam rekla ono da sam naucila voljeti..pa da to je istina..a sad zasto? zato jer shvacam koliko se moze propatit zbog jedne osobe i sta je sve u stanju ta ljubav napravit..kad vam ljudi kazu da je ljubav svemoguca..pa pogledajte malo sta je ta ljubav napravila..spojila miljarde ljudi sirom svijeta..ljude koji isto gledaju i slicno razmisljaju..koliko ljudi se promijenilo..ja pocinjem od sebe da sam se mijenjala a sigurna sam i vi ostali..
i sad moje konacno pitanje..jeli to sve vrijedno? jeli vrijedi to sta necet prospavat nekoliko noci zog tokio hotela? sta cete ih provest placuci i proklinjati dan kad ste ih prvi puta vidjeli?. a svi znamo da ce sutra opet bit po starom..to je navika,poriv,ludost kako ocete..e pa jeli sve to vrijedno spajanja miljarde ljudi sirom svijeta koji vjeruju i gledaju u isto? sve to napravit i da onda sutra kad krene novi dan prevrtit cd i shvatit da ne mozete bez njih i onda vam u kutu usana osvane onaj mali smjesak jer znate-aha postoje..tu su..
da bolno je,nesnosivo ali po meni--da isplati se...prokletstvo ili blgoslov?-opet je na vama da kazete...
eto bilo bi dosta..danas sam bila raspolozena za lupanje gluposti pa je tako nastao ovaj post...
uzivajtee a novi post ce..eem...kad mi dode da opet nesto napisem i da moje ideje i razmisljanja podijelim sa vama




---kratka doupna---

malo sam se krivo izrazila upostu...prvo ja znam da sa billom nikad nece bit nista...to ne moram ni spominjat jer je nemoguce...ako si nade curu naravno da kao i svaki fan bit cu tuzna i sve ali cu isto tako biti iznimno sretna jer je njemu dobro i jer je on sretran..a ja i hocu da je njemu tako jer ne volim ga gledat dok je sjeban..
dalje...ja shvacam da je tokio hotel nesto sta ce mene proc...samo je ralizka u tome sta cu se toga sjecati kasnije kao jedno razdoblje kroz koje sam se puno promijenila i sjecat cu se te jedne grupe sa kojom sam bila zaludena..koliko ce me tokio hotel drzat jos-nemam pojma..do kad bude bit ce i meni je drago sta sam njihov fan jer su oni definitivno jedna od najboljih stvari sta su mi se u zivotu desile..i zato to meni nije najobicnija faza..jer na njih gledam drukcije..eto to je to...htjela sam to rec jer sad i ja citam post koj sam napisala pa mislim da sam mogla to malo drukcije rec xDD...kao sta sam rekla..nemojte mi zamjerat dosla sam u 2 ujutro iz grada...xDDD
ugl hvala na iskrenosti i komentarima


Post je objavljen 16.07.2009. u 02:07 sati.