Kad je u septembru '91.nas kolega Veseljko Koprivica otisao u rezerviste mi u redakciji Monitora prihvatili smo to sa nekom nijemom tugom-bez komentara.Postojao je medju nama presutni dogovor:neka svako za sebe presabere moze li podnijeti rizik da se ne odazove pozivu vojske koja se jos zvala JNA,a koju podjednako vise nijesmo racunali za svoju.
Protiv njenih ratnih iuljeva i terenskih podviga bili smo kao jedan-Veseljko je imao sttaus prvoborca"Monitora"i antiratnog pokreta u Crnoj Gori.
Onda se desetog januara '92."nas ratnik"vratio s dubrovacke odiseje.Mirno,
kao da je rijec o obicnom tekucem poslu,ponudio nam je da procitamo i objavimo njegove dnevne zabiljeske s ratista.U maloj redakciji,smjestenoj u privatnoj kuci u predgradju Titograda,zavladao je muk.Vec smo bili navikli da izazivamo sudbinu-ovo je ipak bilo previse.Nikad prije besmislenost rata,
bezdusnost njegovih idejnih tvoraca,kolektivna pomama njegovih izvodjaca,nije bila tako temeljno ogoljena kao u ratnom dnevniku Veseljka Koprivice.U to doba na kucu u kojoj smo bili podstanari padale su bombe,a patriotski zurnalizam uredno obavjestavao okolinu da cemo"dobiti sta smo zasluzili kad se borci vrate s fronta".Nasu novinu kupovali su i citali krijucke!
Post je objavljen 15.07.2009. u 16:11 sati.