Ovo nas gadjaju knjizevnici.Ovo nas gadjaju
Srpski bardi.Dojadilo im da barduju
Pa stali da nas bombarduju.
Kad su poceli PEGLATI Sarajevo,
Svojim tobdzijama Stihoklepac je rekao
Nako po domacinski:NEK VAM JE SRETNO I BERICETNO.
Umije,nema zbora.Umije ko psihijator.
Kad se obraca Srbima,gleda im u oci strogo
Ko da ce svakog trena iz dzepa da potegne
Sudsku dozvolu za pretres po svakoj srpskoj dusi.
Ona njegova zenica uvijek uz njega kao
Jovanka uz Titu.Ali se Joka vjecito smijesila,
A ova nam je preozbiljna.Kao da vazda ide
Za kovcegom mrtvackim!
Pravo zboreci,djeciji pjesnik sa Durmitora
Nista novo nije ni mogo izmisliti:
Ovo se stoput desavalo:usrecitelji covjecanstva
Vazda su voljeli,potocima,krv ljudsku prosipati.
I nije prvi put kama postala
Sluskinjom teologije!
A kako bi smo nadrljali da ne postoje UN
Koje nas caste,povrememeno,
Pokojom rezolucijom.Sto Stihoklepca opominje
Da bas sve,majka mu stara,
Ne potamani po Sarajevu.
Nego nek razgodi.Nek nesto i svom unuku
Ostavi za tamanjenje.
Ali polako.Pilici se broje ujesen.
I strogo po zakonu.PRVO MU PRIREDITI
PRAVEDNO SUDJUENJE,POTOM GA OBJESITI,
Sto rece serif iz onog kaubojca.
Ako pak Stihoklepac izrazi zelju
Da bude u fraku objesen,
Ja cu se licno,ugledom svojim,zaloziti
Da bude u fraku objesen.
I navraticu,ponekad,
Da mu zavrtim konopac.
(Marko Vesovic-"POLJSKA KONJICA")
Post je objavljen 15.07.2009. u 15:22 sati.