kako to da ja uvijek zajebem?
kako to da ja ne znam pričati normalno s ljudima?
da ne znam na vrijeme pričati s ljudima?
dok nije još kasno i dok se još može riješiti stvar bez kobnih posljedica?
bez ikakvih posljedica?
kako to da ja uvijek napravim barem jednu stvar koje se sjetim now and then?
i koja mi uvijek na uho šapće da sam bezgranična glupača?
kako to da uvijek kad je nebo žuto a sunce plavo ja vidim crnilo u silnom plavetnilu?
jer je moje ime Lea i ja sam prokleta.
željela bih da je kao prije.
ne sve. al ono.
neki dijelovi moje prošlosti.
uf kako riječ "prošlost" zvuči otrcano filmski.
no ali jasno je što se želi reći.
željela bih sve svoje čarape natrag.
izgubljeno se ne može vratiti, al svejedno.
bude li mi lakše ako ponavljam sama sebi da ih želim natrag?
ne bude jelda?
Post je objavljen 14.07.2009. u 22:22 sati.