Marketing
Naslov posta
VINKOVAČKI ŽELJEZNIČKI KOLODVOR
11.07.2009., 03:10 SATI
SUBOTA
--------------
Nakon šesnaest dana napokon sam vidio moju dragu!
Došao sam u Zagreb oko 09:20 u petak sa kumom koji je putovao u Zadar, toćat kesu u moru, pa se potrefilo da idemo isti dan stoga me povezao do ZG. Kad sam stigao, otišao sam s njim do pekare negdje na Vukovarskoj i kupio sam skupi burek i skupu coca-colu, i to iz dosade, da imam nešto u rukama, nisam bio nešto naročito gladan. Vrijeme je bilo engleski bljutavo (to već postaje uobičajno svaki put kad se pojavim u Zagrebu) kad sam tapao prema fakultetu na ispit iz Države i ustava, prtio sam punu torbu po toj kiši, i nije mi toliko smetala kiša koliko ta torba koja je sa odorom, cipelama i knjigama blesavo izgledala na mojim leđima, a cijeli dan je moram nositi. I tako stigoh na ispit i nakon toga sam imao namjeru javiti se šefu Pandi, no on me preduhitrio i oko 10,40 ispijali smo prvu kavu u društvu kolegice iz Đakova. Ne moram ni reći da su kave u ovom Zagrebu bolesno skupe i neznam hoću se ikad moći pomiriti s tim da ta pišljiva kava ima toliku cijenu i ekonomsku vrijednost ( 9 kn u nekom perifernom lokalu kilometrima od centra, e to je kriminal). To mi je bila druga kava, jer sam u Vinkovcima već opleo jednu dok sam čekao kuma (6 kn kava, u centru grada sa pogledom na fontanu i toplim osmjehom konobara).
evo na ovu fontanu
--------------
Nakon što je nas je Đakovčanka napustila, bilo je oko pola 12, šef i ja uputili smo se u drugi birc da ubijemo vrijeme do trenutka dolaska moje drage (rekla je u 15,45). Kako mi je više nije prohtijevalo kofeina, naručih si pivo (ne zato što mi se pilo, nego nisam znao što bi drugo) pa me gazda uvjerio da popijem Budweiser umjesto Karlovačkog, jer je Bud tek stigao i fakat je super, pa sam eto uzeo to. Brzo me prošla pivoželja jer sam se sjetio da ću miomirisati dragoj po pivici, i brzo sam se vratio na kavu.
U jednom tenutku tu se pojavio Zadranin sa našeg faksa, sjeo s nama, i poveo je onu staru prožvakanu i očaravajuće iscrpljenu priču o ratu, domoljublju, Gotovini, politici, policiji i Luki Ritzu, za što ja više nemam interesa nimalo glodati po tome. Samo sam se isključio pustio ga da se pjeni i uzbuđuje, glavom sam potvrđivao sve što je tvrdio, uz tu i tamo neku dosadno očitu opasku sa svrhom da on uvidi kako ga shvaćam i kako mene to isto sve frustrira kao njega ( a zapravo jedino bitno u tom trenutku je bilo koliko je sati, da ne zakasnim na susret sa ljubavlju).
I nisam zakasnio, pojavio sam se na kolodvoru točno kad i ona, i u tom nadrealnom susretu bio sam skroz zbunjen. Prelijepo je izgledala, napokon sam je opet gledao (nakon 16 dana, mada se činilo duže) i htio sam je samo ljubiti i grliti, ali šef je bio tu, pa sam se uozbiljo ukrotivši zaljubljeni um, upoznao sam ih, izmjenili par riječi nas troje, otjerah šefa te smo se draga i ja otisnuli u naš dan, u to malo danog nam vremena. Uživao sam u svakom djeliću te djevojke, mirisu, dodirima, riječima, poljupcima, pogledima, osmjehu, pokretu... Bojao sam se da će nam vrijeme prebrzo proletjeti, ali ono je bilo korektno, nije se žurilo... Ljudi oko nas su se čudno ponašali, triput sam doživio da slučajni prolaznici uz osmjeh i razgaljenje reagiraju na nas, neka cura je nam se osmjehnula, jedan drugi par se počeo ljubit kad su nas vidjeli, jedna žena je rekla ''ajooooj'' kao kad vidiš slatko štene, samo se jedan konobar pristojno nakašljao. Rastanak kao rastanak, ne bih o tome...
Krenuo sam kući u 21,10, stigao u 01,00 da bi me dočekala kiša, onako ojača, te pokvarila moje planove da se u spartanskom stilu pješke vratim kući jer su moji sa autom otišli na more.
ovako samo što je bila noć
--------------
Sad dok pišem ovo čamim na kolodvoru, ali mi nije žao, shvaćam da je korist puno veća od štete, iako sam bio dosta nervozan zbog kiše, dok pišem ovo stoički se smirujem uz zanemarivanje umora i neispavnosti, shvaćam da je od mene i krevet samo nekoliko sati razmaka. Sad je 04,03, u 05,15 mi je bus za krevet.
Post je objavljen 15.07.2009. u 10:44 sati.