A nije članak iz crne kronike.
Nije ni približno crnilu.
Jer naslov bi mogao biti i: ''Samo me Bog spasio!''
''Idem koracima
U susret rođacima…''
- kažem... i požurim ni ne sluteći s kakvim ću se čudom susresti.
A tamo se zagledam u čelo s dubokom ranom.
- Od čega ti je tooo?
- Ah… samo me Bog spasio! …- kaže.
I onda slušam rođakovu priču. Bilo je to prije samo par dana.
Dok je bio na poslu, kao vozač, pred njim se stvorilo drugo auto.
I dogodilo se… – direktni sudar.
Otvorio se zračni jastuk. Auto se nekoliko puta okrenulo i udarilo u zaštitnu ogradu.
Krv je tekla a on nije imao pojma kolika je rana. Odvezat se ne može. Vrata ne može otvorit, a u autu nešto dimi. Prva misao: Zapalit će se… i ja s njim.
A onda se nekako odveže. Nekako se izvuče kroz prozor. I dok mu iz glave teče krv trči u ususret drugom unesrećenom. Gleda kako mu je. Primijeti da je čovjek pijan, ali – za divno čudo – ništa mu.
Ajde… hvala ti Bože!
I tako u direktnom sudaru, sa totalnom štetom na autu, on prođe samo s ranom na čelu i to zbog naočala koje su mu se zabile u čelo.
Da nije bilo tih naočala još bi izgleda u tolikoj nesreći prošao i bez ogrebotine.
Zaista, dobro je zaključio:
SAMO ME BOG SPASIO!...
Pouka njemu, pouka nama:
Isus je Spasitelj. To i znači ime 'Isus'. – Spasitelj.
Za kraj ostavljam ovu pjesmu:
''Bog je moj Spasitelj i Otkupitelj
U ruku Njegovu ja svoju polažem…''
................................A onda me najvjerojatnije nema na blogu do drugog petka…
Do tada – stojte mi dobro.
S rukom u ruci – Spasitelja.
Post je objavljen 15.07.2009. u 09:32 sati.