Mama me maloprije po treći put od jutros pitala: „Jesi kupila sve što ti treba?“ tako da sam sasvim sigurna da sam nešto zaboravila. A majke mi, nije ni bitno. Moj mozak više ne podnosi dublja razmišljanja, vapi za restartom. Odmak, to je trebao biti naslov ovog posta. Treba mi odmak od svega. Još par sati i reći ću triii, četiriiii, SAD!! Odmor počinje.
Prve godine pisanja bloga sam spontano taj predputni post zavrsila pjesmom. Prošle godine, gotovo pa spontano. Ove godine, svjesno ostavljam pjesmu.
Sve je počelo s tim da sam pročitala knjigu „Marley & Me – Life and Love With the World`s Worst Dog“, Johna Grogana. I premda mi je imati psa neostvarena želja a samim tim i život s psom, apsolutna nepoznanica...knjiga je dotakla nešto u meni. Pa sam čitala i plakala i smijala se. I rekla drugu da je obavezno pročita. Pa me on prokleo iz daleke Rusije. Možda zato što mu njegov pas užasno nedostaje. Ili možda zato što je pustio koju mušku suzu, ko zna. Pa mi je par dana kasnije napisao da pogledam film, uz prijeteće: „Pripremi se“. Pa sam se stvarno i pripremila, misleći, pročitala sam knjigu, nema me šta iznenaditi....Pa sam pogriješila. Možda sam bila samo hipersenzibilna u tom periodu, ne znam, samo znam da sam plakala...pa dobar dio filma. Osjetljiva sam na ljubav, u bilo kom obliku pa očito ni pseća nije izuzetak a i Marley je stvarno poseban. Sad tu knjigu/film svima preporučujem, jer je vrijedi pročitati i shvatiti - da bi čovjek bio sretan – dovoljne su sitnice.
E sad pjesma.
Na početku tog istog filma, kreće pjesma „Shiny Happy People“, R.E.M.-a. Koju sam čula milion puta do tad. Ali me nije nikad protresla kao u tim uvodnim taktovima. Pa sam kao toplu vodu, otkrila R.E.M. Kako je to veličanstvena grupa! Jednom sam pitala Rossu bi li išla na njihov koncert, a ona mi rekla: „Kad bi svirali cijelo vrijeme „Losing My Religion“ – bih“. Pa sam donekle, moram priznati, dijelila njeno mišljenje. E zadnjih dana sam tu svoju rupu u znanju nadoknadila. Zadnjih dana sam opsjednuta. To je najbolja riječ i ni u kom slučaju pretjerivanje. Neku noć sam sanjala da pjevam na sceni ...I`m breaking through, I`m bending spoons, I`m keeping flowers in full bloom, I`m looking for the answers from the great beyond....“ a za to vrijeme, Michael me s ponosom u očima posmatra....Da, oslovljavamo se imenom. A upustiti se u dešifrovanje tekstova njihovih je ravno ludilu...Shiny Happy People nije ono o čemu pjesma pjeva, ali nije ni u životu sve crno-bijelo. Meni je samo vesela.
.
A ja se iskreno nadam da ću ovim odmorom ublažiti ovu svoju boru mrštilicu koja se neprimjetno ali sigurno pojavila između obrva. Posebno jer mi se riječ postdiplomski opasno vrti u glavi. Blago meni.
Pusa, svima :)
Post je objavljen 15.07.2009. u 07:24 sati.