Zivot pise mnoge price. Moja tek pocinje, moja se tek radja... Radja se mlada, nevina i neokaljana! Ipak u meni se budi jedan novi osjecaj. Osjecaj bespomocnosti i moje malenkosti prema svim svemirskim blagima i prostranstvima u kojima ne znamo kako da uzivamo jer zelimo pomoci ljudima oko sebe. Ja zelim pomoci ljudima koji su izgubili nadu i koji prestaju vjerovati u to da se promjene na bolje dogadjaju, ne samo drugima vec i njima. Svatko stvara svoj vlastiti svemir. Nikad nije kasno. Uvijek negdje postoji trunka nade. Samo je vazno nikad se ne predati. Koliko god bezizlazno izgledalo uvjek postoji nada! Samo treba vjerovati!!! Samo treba znati saslusati onaj glas duboko u sebi... Glas koji nas tjera naprijed, koji nas tjera dalje... Glas koji zna da uvjek može vise i bolje. OSVRNI SE!!!!!! Pogledaj svijet oko sebe,... Pogledaj sunce gdje u ranu zoru se radja i njegov zalazak.... To je nesto jedinstveno i prelijepo!!!!! Kao i sve drugo oko nas pa tako i mi sami!! Onda pomisli kako sve to sto vidis unistavas. Na bilo koji način i bilo kojom prilikom. Shvati da te sve to treba bas sada i bas ovdje... Osjeti ravnotezu duboko u sebi! Sjeti se zvuka kise i osjeti ga na svojoj kozi... Shvati sto imas i kako to zelis uvjek imati tu da bi u tome uzivao. Tko god da je sve to stvorio sigurno je imao puno pa i previse ljubavi za mene i tebe koji toga nismo dostojni uza sve sto radimo, sto unistavamo...! Sve je to uz tebe, a ti ipak ides protiv toga! Otvori oci, osjeti tu ljepotu u srcu, osjeti tu srecu i zahvalnost za sve sto oko sebe vidis i imas! Tek onda ce ti se vratiti desetorostruko vise!!! Tek onda ces svega toga dostojan biti!
Post je objavljen 15.07.2009. u 00:29 sati.