Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malenazvijezdice

Marketing

Uspomene

Mila moja Stelice,
toliko toga ti još nisam ispričala, toliko svojih uspomena s tobom podijelila.
Sjećam se da si voljela slušati bakine priče o tome kako je bilo kada sam ja bila mala. Tvoje su oči uvijek bile širom otvorene, pune znatiželje i pune topline. Smješkala si se kad sam ti pokazivala sličice sebe kao bebe. Nije ih bilo puno, i bile su crno bijele, ali su brižno čuvane. Godinama su bile u kutijama od cipela, kako se nekada najčešće čuvalo obiteljske fotke. Neke su bile u jedinom albumu koji smo imali, pa sam se jedne godine primila posla i sve ih skupila, kupila skener i tako pohranila i u naše računalo, jer filmovi od njih su davno izgubljeni i pitanje je bi li valjali da ih i imamo. Kupila sam nove listove i promijenila ih u tom prelijepom starom foto albumu s debelim kožnim koricama, sličice posložila po kronologiji, a zadnjih nekoliko listova je ostalo prazno. Za tebe i Tinu. Za vaše obitelji......Kao jedna zaokružena cjelina.

Image and video hosting by TinyPic

Listajući ga, upala mi je u oko sličica koju sam uglavnom svima pokazala i pričala priču iza nje, a ne mogu se sjetiti jesam li ju i tebi pričala... Neke su mi stvari ipak izbrisane iz memorije, neke su blokirane, kao da čuče negdje u podsvijesti, ne znam.....
Ova sličica je kod mene i nadam se kod moje (tada male) prijateljice iz jaslica, koju naravno nikada kasnije nisam srela ni upoznala. Čak joj ni ime ne znam. Moja mama je morala početi raditi kada je meni bilo samo nekoliko mjeseci, tako da sam na čuvanje nošena u jaslice, čini mi se u Vlašku ulicu.

Image and video hosting by TinyPic

Svako dijete je imalo svoj krevetić, a odijelca su nam bila od iste tkanine i istog uzorka, kao male uniforme. Jednog dana došao je otac ove djevojčice i odnio mene kući. Zabunom?! Naravno, meni je mama puno puta ispričala tu priču i uvijek je bila popračena smijehom, no tada u tom trenutku kada su došli moji po mene i vidjeli da me nema, nije bilo ni malo smiješno. Digli su paniku naravno.....
Moj zamjenski tata je ipak bez obzira na tu „malu“ zbrku, bio brižan i pokušao mi premotati pelene i presvući robicu u neku za po kući. Tu mu je navodno postalo čudno kako sam tako brzo prerasla neku robicu, izgleda da se namučio navući ju na mene... Srećom pa je i mama moje male prijateljice ubrzo stigla kući i naravno odmah primjetila da nešto ne štima. Stala je, zbunjeno - preplašeno i pitala ga : „Čije si ti to dijete donio kući?“
Što je on odgovorio i kako je siroti reagirao kada je shvatio, ne znam. Sigurno nije bilo ni malo ugodno. Brzo su reagirali i dojurili u jaslice te tako umirili moje uspaničene roditelje. No, čovjek je bio čak toliko pribran da je ponio fotoaprat i slikao nas za uspomenu.
To mi je lijepa i draga uspomena bila cijeli moj život. Voljela sam ju dijeliti sa svima, prepričavati ju puno puta. Sigurno, sigurno sam ti ju ispričala........ a znam da bih to učinila još puno puta...

Nedostaješ mi Stela nenormalno.


.....................................................................................................................

Tužna godišnjica.....sjećanje na Branimira Vugdeliju

21.07.2007. - 21.07.2009.

Image and video hosting by TinyPic.... Image and video hosting by TinyPic .... Image and video hosting by TinyPic



Post je objavljen 14.07.2009. u 23:30 sati.