Prošao je još jedan Exit... Slušao sam KoRn, Prodigy, Moby .
Ali nisam zato počeo ovo pisanije...
Imam osećaj da se žene u mom životu vrte u krug. Naravno ima onih koje su bili na trenutak tu, ili malo duži trenutak ali većinom su i dalje prisutne... Čak i kada se ne vidimo dugo, i ne razgovaramo, u nekom trenutku se opet pojave i dolazi do sudara svetova kao da se ništa nije desilo. Da li su ljudi, počevši od mene, toliko samoživi da ostale gledaju kroz objektiv s dozom prezira i odbojnosti, da nikom ne pripadamo već sebi samima pa možemo raditi što nam se prohte bez imalo griže savesti?