Marketing
Molo longo opet naš
Desilo se i to da je Molo longo vračen nama, građanima Rijeke koji smo godinama bili uskračeni da pogledamo na vlastiti grad sa mora
Zgrada Jadrolinije (ona žuta) iz 1897. godine sa kipovima kontinenta i zanimanja na moru (strojar, kapetan) i Riječki neboder u pozadini (izgrađen tijekom fašizma, arhitekt Umberto Nordia.. urbana legenda kaže da je izgrađen opranim novcima poznatog gangstera pardon poduzetnika Lucky Luciana), riječani su ga posprdno zvali "ormar - ladičnjak". Ona plava je moja zgrada pa možete pretpostaviti što me čeka ako se digne razina mora. Iznad nje famozni "mali neboder".
Onaj zvonik je od crkve Sv Nikole. Legenda kaže da su pravoslavni vjernici htjeli izgraditi crkvu ali im je tadašnji gradonačelnik bacio kamen u more blizu gradske ure (tada još nije bilo ništa nasipano pa je more bilo do Korza) i poručio im nek si izvole izgraditi upravo tamo crkvu. To su oni i učinili.
Eh da nema ove bedaste reklame...
Vidi se Gradina sa koje se pruža pogled na Kvarner. Ne mogu vam opisat koliko mi je draga crkvica Sv Juraja do Gradine, veže me za nju uspomena na jednu curu (kad smo zajedno ubili zmaja žudnje).
Nazire se ogromna dizalica "3.Maja", brodogradilište koje hrani toliko ljudi ali eto država bi ga privatizirala, kažu ne isplati nam ga se imat. Nama se ne isplati imat vladu koja takvo nešto kaže i ostane živa
Ajde drago mi je da je izgrađeno od domaćeg kamika (pored toliko kamena mi uvezli granit iz Finske za popločenje Užarske ulice, bezveze) iako sve pliva u žbuci
Dve ogromne dizalice, šteta što su zapostavljene pa propadaju
Zašto su imena kočarica i ostalih brodova tako lijepa i zašto su imena onih ogromnih jahturina tako neiventivna?
"Bakar" na vezu
Silosi, preko puta je Rikard Benčić, zgrada u kojoj stružem onu pituru sa štukatura. Kad god ih pogledam sjetim se da su Norvežani svoje silose adaptirali u studentske domove, kako fora.
Remorkeri, svaki Riječanin zna čiji su i da njihov vlasnik baš masno naplaćuje svoje usluge
Kraj
A od tamo pogled na zapadni dio Rijeke i obronke Učke
Baš je poseban užitak gledati u vlastiti grad sa perspektive koja nam je prije bila onemogućena (zapravo ja sam bio nekoliko puta sa bivšom ali nije bilo legalno hehe) i jasno mi je da netko tko nije iz Rijeke gleda sve te nebodere, industriju, dizalice, skladišta i ne vidi ono što vidimo mi sa našom mentalnom mapom
Preuzeto sa bloga blogtemazo.blog.hr
Post je objavljen 14.07.2009. u 22:02 sati.