Marketing
Gljivarenje…Dan u šumi
Nisam vam ja tek onaj dupin što kao konj ima štitnike na očima da ne vidi sa strane. A neeeeeeeee…Ja sam ljubitelj prirode, zelenih livada, šuma, cvijeća i prekrasnog svijeta gljiva. Član sam i našeg gljivarskog društva Ožujka već punih dvadesetak godina.
Pored redovitih aktivnosti udruge u što spadaju i izložbe proljetnih i jesenskih gljiva našeg kraja, članovi često organiziraju i zajedničke odlaske u šumu. Jedan je takav izlet bio u nedjelju, pak ukratko donosim u slici i riječi i vama malo mirisa šume i gljiva.
Bili smo na terenima oko Kupjaka u Gorskom kotaru. Već pri prvom pogledu na livade i šume osjetio sam radost u srcu.
Skrušeno priznajem, kako to voli reči moja Draga, prvi sam puta brao borovice. Kada smo se spremali u šumu rekao sam: Ako nađem vrganje i lisičice, maline i borovice biti ću sretan.Već na ulasku u šumu nisam odolio borovicama.
Nakon dosta potrage našli smo lisičice. Bilo je krasno vidjeti kako se žute u uvelom lišću. Grupa se već davno odvojila i više ih nismo ni vidjeli ni čuli. Ostali smo sami. Na lijepom proplanku nisam mogao odoljeti malinama.
Draga baš i nije bila oduševljena kao ja. Dok smo se vozili u kolima smo pričali o medvjedima i susretu s njima. Pričali smo kako ih je lako sresti u šumi i na mjestima gdje ima malina i šumskog voća. Draga mi je tek kasnije priznala kako su te priče utjecale na nju i kako se skoro nije usudila od straha disati u šumi. A tek kad sam zašao među maline njen je strah dosegao vrhunac.
Ipak je sve strahove stojički podnesla i jedva je dočekala da se vratimo na put. A tek se tu suočila sa svojom noćnom morom kada je primijetila pauka na sebi. Tako je skočila da je iza nje ostao tek oblačić u zraku…
Drugi sam puta ipak u šumu ušao sam a ona je u društvu čekala pored auta. Ovaj sam puta našao vrganje i biserke. 
Pri povratku zaustavili smo se u restoranu na ručku i odmoru.Na kraju krasnoga dana Draga je rekla: “Nikada više u šumu” a ja sam u sebi dodao: “Do slijedeće prilike”.
Post je objavljen 14.07.2009. u 14:47 sati.