-dobar dan gospošo Mayer,kako ste danas-bila je to ana i njena mama.
Emilly je usla u automobil i uputili su se na trening uz neobavezno
pricanje o skoli i nadolazecem natjecanju iz plivanja.Stigli su,Ana i
Emilly su se presvukle i krenule u bazen.Poslje treninga opet je dosla
anina mama,pokupila ih i Emilly ostavila ispred njene kuce.Pozdravili su
se i Emilly je usla u kucu,tamo je zatekla mamu-bok mama, kako je bilo
na poslu.-Mama se samo osmjehnula i poljubila je u celo.Ona je radila kao
doktorica u obliznoj bolnici,i zato je bila cesto dezurna,tako da bi Emilly cesto
ostajala sama doma,sto i njoj nije bilo cudno jer se vec privikla.Emilly je zatim
otisla u svoju sobu,napisala domaci rad uz naravno uvijek prisutan mp4 te je
malo zadrijemala u svom krevetu.Nakon nekog vremena probudila ju je glazba
na njenom mobitelu.Zvala ju je Katty.-Emilly,našimo se u parku ispod tvoje kuce,
moram ti nesto ispricat.-Emilly je samo potvrdila i za nekoliko minuta nasla se u
parku sjedeci na klupi gledajuci u daljinu nebi li vidjela svoju prijateljicu.Nakon
nekoliko minuta pojavila se Katty,lijepa vitka plavusa,duge leprsave kose s osmijehom
od uha do uha.-ej lutko jesi cula tko je dosao u nasu skolu.-Emilly je samo nakrivila
glavu-zove se Mike,isao je u Minheovu srednju skolu,al tamo su ga izbacili pa je presao
kod nas.-Emilly i dalje nije bilo jasno zasto je to tako bitno-sta nisi cula za njega?Prica se
da je ubio vlastitog tatu,jer je mucio njegovu majku,ali neznam jeli to istina,to sam cula po
pricama,ali Anna mi je rekla da je lik presladak.-Emilly se u tom trenutku sjetila Anne,i da joj
je zaboravila poslat poruku sto imaju za zadacu poslje trening-ma ja u to nista nevjerujem
Katt,to su price ljudi bez zivota.Katty se samo osmijehnula,tad su se pozdravile i otisle,jer
Emilly mora prosetat svog psa,a Katty mora napisat zadacu.-Sparky decko dodji,idemo u
setnju-viknula je,a psic je poletio kao navijen.Stavila mu je uzicu i krenuli su napravit krug
oko kvarta. Vec se smracilo,odaljili su se od kuce,Emilly je vec pomalo vatala jeza,jer imala
je onaj neugodan osjecaj da ih netko prati.Ubrzala je korak,stisla se u sebe,samo je molila da
sto prije dodje doma.Najednom,cula je nekakve korake iza sebe,osvrnula se iza sebe,vidjela je
muskarca,visokog,nabijenog cijelog u tami.Krenuo je prema njoj.....
(nastavak sljedeci put...P.S. nadam se da vam je uzbudljivo i zanimljivo citati moju pricu )
Post je objavljen 14.07.2009. u 10:32 sati.