Marketing
ručni rad Darka Glavana
- revitalizirani post od 14.7.2009.
Ne znam jesam li vam već ispričao kad je prije dvadesetak godina u muzeju na Jezuitskom trgu bila izložba vrijednih umjetnina iz riznice zagrebačke katedrale, a ja doveo u posjetu kinesku delegaciju? Delegaciju je predvodio osobno kineski ministar kulture, koji je vjerojatno godišnje raspolagao fondom kojim bi nekoliko puta mogao kupiti Hrvatsku, a da mnogo ne osjeti. U pratnji mu je bilo nekoliko kineskih Krleža i Meštrovića, za koje mi – naravno – ranije nismo ni čuli, a kasnije smo zaboravili, ali smo bili svjesni da primamo kulturnu delegaciju najvišeg nivoa. Kada sam javio muzeju da dolazimo, dodijelili su nam – da nas provede kroz izložbu – Darka Glavana.
Dočekao nas je u odijelu s kravatom, dotjeran kao da je upravo izišao iz kutije. Vodio nas je od izloška do izloška i pri svakome je imao nešto zanimljivo reći, a sve vrlo stručno. Dok je prevoditelj prevodio njegova izlaganja na kineski, koristio je priliku da mi došaptava kako je cijela izložba skalupljena u posljednji čas, kako su iskrsavali problemi da je malo tko vjerovao da će je uspjeti otvoriti i slično.
Kinezi su sa zanimanjem obilazili oko svakog eksponata, no najviše su se uzbudili kada su došli do jednog svečanog plašta za služenje misa od kojega se nisu mogli odvojiti. Uzbuđeno su živkali oko njega, fotografirali ga, te zasipali Glavana dodatnim pitanjima. Plašt je bio potpuno crn, obrubljen zlatom i sa zlatnim ornamentima. Eksponat nije bio samo nevjerojatno star, neuobičajenog izgleda i nedvojbeno vrijedan, te umjetnički i kulturološki značajan, već su ornamenti na njemu nedvojbeno prikazivali kineske ideograme. Nažalost, na jednom uglu plašt je bio malo oštećen, ali je stručno restauriran.
Za Kineze je plašt bio očigledan dokaz da su između Kine i Zagreba postojali neki dodiri ili čak veze već i prije Marca Pola, nezaobilazna činjenica zbog koje treba revidirati prihvaćenu povijest, krenuti u daljnja istraživanja u tom smjeru i otkriti tko zna što. Jedva smo ih odvukli od staklene vitrine u kojoj je bio izložen da bismo stigli ispuniti zahtjeve ranije zakazanog rasporeda.
Prolazeći pored mene, Darko – najtrampljastija i najnespretnija osoba na svijetu, sa staklima na naočalama kao dna pivskih boca – došapne mi pokazujući rukom na crno-zlatni plašt:
– A tu krpu sam ja pokrpal!
Post je objavljen 24.07.2015. u 10:01 sati.