Rano je jutro, no kao da je podne, za nekoga tko je prespavao dan. Napokon višak vremena, dovoljno za razmišljanje o nebitnim stvarima. Sunce nemilosrdno probija kroz spuštene rolete i obasjava zrnca prašine koja lebde zrakom poput riba u oceanu. Ležim otvorenih očiju i gledam u ta zrnca, ne mogu više spavati, spavala sam 15 sati. Okrenem se na drugu stranu a zrnca prašine počnu se komešati zrakom kao da su doživjela eksploziju, nakon par minuta se smire i nastave ponovno mirno lebditi. U jednom trenutku pomislim, zar ja udišem taj zrak? Oh, odvratno, što mi ljudi sve nesvjesno radimo… Razmišljam o onom davnom ljetu i pitam se, ustvari, uopće ne znam što se pitam. Nevjerojatno je koliko ti se mišljenje može promjeniti u 700 dana. Zanimljivo je što mi je čak 700 dana trebalo da se počnem osjećati jadno, ma uopće ne kužim zašto sam se sad toga sjetila. Višak vremena definitivno nije zdrava pojava. Dakle, vratila sam se u taj dan, stigao je uobičajeni SMS:
"hoćeš li doći do mene, sada"
Taj SMS me naživcirao svaki put, stizao je skoro svaki dan u nekoj glupo vrijeme, ako ne u 2 ujutro onda bilokad kad sam imala nekog posla. Mrzila sam taj osjećaj da sam nekom na usluzi kad njemu to paše, a kad meni paše nije bitno.
"Ne mogu, kasno je, sorry, mogu sutra u isto vrijeme"
bio je moj odgovor. Znala sam već unaprijed da to nije ujedno i moj zadnji odgovor.
"A ne znam još za sutra javim ti, hajde dođi sad, izvuci se nekako"
stiglo je nekoliko minuta kasnije.
"Ne mogu, kažem ti, prestani gnjavit"
u tom trenutku zazvonio je mobitel, s druge strane čuo se njegov slinavi glas u nagovaračkom tonu. Za čudo uspjela sam ga uvjeriti - vidimo se sutra u isto vrijeme.
Sljedeći dan oko pola 6 dogovorili smo se, vidimo se večeras u pola 11. Hodala sam od NSB prema glavnom kolodvoru oko 10 i tipkala SMS "može onda za 20 minuta?" Odgovora nije bilo. Mrzila sam to. Nazvala sam ga no nitko se nije javljao, nazvala sam opet i opet ništa. Zatim mi je stigao SMS.
"Sorry ja sam na probi još uvijek, snimamo neke nove 2 pjesme. Ne znam kad će proba završiti, ali znaš da mi treba još pola sata od tamo do doma, ma vidit ćemo se sutra"
"pa pričekat ću te pola sata"
odgovorila sam
"mala, znaš da bih ja htio ali ništa ne ovisi o meni...sorry"
Tipično, znala sam. Znala sam i da laže, ali jebi ga, tako je to.
Nastavila sam hodati brzim korakom i 15 minuta kasnije bila kod Džamije, svega 500-tinjak metara od njegove zgrade, mislila sam tamo pričekati tramvaj. Dok sam tako hodala prema stanici, primjetila sam da ususret meni ide poznata silueta. Kako se približavao, ulične svjetiljke otkrile su plavu kosu i nabildano tijelo, koliko god sam htjela nisam mogla fulati.
"bok..."
izgovorila sam potpuno zbunjena ovom nevjerojatnom 15-minutnom teleportacijom s mjesta probe udaljenog pola sata. Nisam uspjela mnogo reči, već sam bila prekinuta...
"...a odkud ti tu mala?"
Sad sam bila još zbunjenija, odkud ja tu to je bilo sasvim logično. On je taj koji nije trebao biti tu nego na nekakvoj probi.
"pa idem doma, helloooou!"
"A evo ja idem frendici odnjeti CD, neke filmove sam joj spržio"
mahao je praznim rukama
"aha, ma ja sam ovaj krenula doma jer sam mislila da će ti proba duže trajati pa ono..."
Znala sam kako je sve apsurd i kako je extra glupo to što radim, branim njega samog od njegovih vlastitih laži kako se nebi morao sam opravdavati. Ali isto tako sam znala da mu nemam pravo srati iako sam se ja sama osjećala nekako posrano...
"ajd idem ja da me frendica ne čeka, ajd vidimo se"
produžio je u suprotnom smjeru a ja sam odlučila pješice do doma. Nisam bila niti ljuta niti neznam, nedajbože povrjeđena. Od početka sam znala na čemu sam s tim čovjekom, nismo nikad ni o čemu pričali no nekako je u zraku visilo nepisano pravilo da oboje možemo raditi što hoćemo. Iako smo to prešućivali, pričali u nekim nedogovorenim šiframa, koje sam znala što znače, on je znao da znam što znače i ja sam znala da on zna da znam...
Tu večer znala sam da nije na probi, znala sam da ne nosi nkakav CD frendici i on je znao da sam svega toga svijesna i da nikoga od nas ne pogađaju te činjenice. Da meni nije bed zbog toga, niti da je njemu bed zbog toga što znam, a laži služe samo kako bi priča ljepše zvučala. Jer jednostavno, hrpa nekakvih apsurdnih priča zvuči bolje nego "Ej, sorry, ja ipak idem sad poševit neku drugu curu, pa vidimo se mi neki drugi put"
Sve sam to znala od početka, ali ipak, na neki način me smetalo što spadam u 2. kategoriju. A opet tko zna koliko je još cura imao i ko zna u koju kategoriju ustvari spadam, odnosno koliko je njih s kojima bi radije bio tu večer umjesto samnom. Činjenica da si nekom "rezerva" nije nimalo ugodna, a činjenica da si nekome "rezerva rezerve" ili još gore "na dnu popisa" potpuno je pogubna za samopouzdanje. Nije tu bila stvar natjecanja s nepoznatim "protivnicama" nego jednostavno pitanje vlastitog cjenjenja samoga sebe. Pitanje je očaja hoćeš li biti nečija igračka i hoćeš li biti odbačen kada taj netko dobije ljepše, novije i bolje igračke i učini te svijesnim toga, i svi trenuci koje provede s tobom su trenuci kada mu ostale igračke nisu dostupne, to su trenuci njegova očaja, dosade kada nezna što bi drugo radio... Danas se pitam koliko je bilo duboko to dno koje sam dodirnula ili na koje sam, boljerečeno, grubo pala. Tada mi to nije bilo bitno, bilo mi je uistinu drago da sam jedna od igračaka, a onda sam shvatila da ne želim biti igračka. Pomislila sam: biti igračka je za ružne, glupe i dosadne cure koje ne mogu bolje od toga i to je jedino što im je preostalo. Jer njemu nije bilo bitno kako izgledam, jesam li glupa ili pametna, lijepa, ružna, dosadna ili zabavna, nije bilo bitno tko sam ja, bilo je bitno da sam u njegovoj kolekciji i da sam dosupna kada me zove. Shvatila sam da sam da mogu bolje od toga. Da sam ja dovoljno dobra da imam svoje vlastite igračke, no pitanje je bilo jesam li dovoljno kuja za to. Osim toga, zašto biti master hrpi beskorisnih igračaka. Kome uopće trebaju igračke? Nisu li igračke glupe ružne i dosadne osobe kojima ništa drugo nije preostalo? Ja zaslužujem bolje i od toga. No pitanje je, postoji li bolje od toga?
Post je objavljen 14.07.2009. u 06:32 sati.