Pregled posta

Pregled i analiza arhitekture u strogom centru Pitomače prema stanju u srpnju 2009. godine

B. Begović
Raščlamba i smisao arhitekture na prostoru trga kralja Tomislava i oko njega u Pitomači - s pregledom povijesti i karakteristika profane i druge arhitekture – (Prilozi za prijedlog zaštite identifikacije i uređenja gradske (urbanističke) jezgre Pitomače u odnosu na povijesno-urbanističku situaciju i moderne urbanističke zahvate i apsurdne devijacije)
5. dio

Pregled i analiza arhitekture u strogom centru Pitomače prema stanju u srpnju 2009. godine.

Foto: župna crkva na razglednici nekoliko godina prije požara – 1960-ih godina. Tada, u vrijeme komunizma crkva je blistala u svom punom sjaju

5/1 • Župna crkva sv. Vida
5/2 • Zgrada Baćani-Tomazetić-Götz na uglu Trga kralja Tomislava i Ulice braće Radića
5/3 • Stambeno-društvena zgrada Zdravstvene stanice Pitomača
5/4 • Stambeno-društvena zgrada Društveni dom Pitomača
5/5 • Poslovno-stambena zgrada bivše Poljoprivredne zadruge Pitomača na Trgu kralja Tomislava
5/6 • Poslovna zgrada tzv. «stari poslovni centar» na Trgu kralja Tomislava – južno od župne crkve
5/7 • Poslovno-stambena zgrada «novi poslovni centar» na Trgu kralja Tomislava – zapadno od župne crkve
5/8 • Poslovno-stambena zgrada «šumarije Pitomača» (Hrvatske šume) i drugih društvenih službi
5/9 • Stara zgrada osnovne škole Petra Preradovića Pitomača – danas srednjoškolskog centra na Trgu kralja Tomislava
5/10 • Ostale poslovne i stambene zgrade na Trgu kralja Tomislava i u neposrednoj blizini njemu (obiteljska kuća Stilinović, obiteljska kuća Bakan, obiteljska kuća Habijanić, poslovna zgrada «Plodine», poslovna zgrada «Bila», obiteljska kuća Lenger, obiteljska kuća Grgačić, obiteljska kuća Jakupec, obiteljska kuća Prepelec-Granaš, kiosci i promotivna kuća Turističke zajednice Pitomača na Trgu kralja Tomislava, stambene zgrade u pozadini «novog poslovnog centra»)

5/1 Župna crkva sv. Vida

Prema raspoloživim podacima izgrađena je 1783-87. godine, ali možda i kasnije (?). Stanje: katastrofalno iako je izgrađena u kasnobaroknom stilu. Ima zaobljenu apsidu, jedan brod, zvonik smješten iznad pročelja i prostranog kora, dok se sakristija nalazi na sjevernoj strani apside i broda. U osnovi (tlocrt) ima oblik križa budući da se na južnoj i sjevernoj strani broda nalaze kapelice. U velikom požaru 22/23. studenoga 1968. godine izgorio je strop i krovište, te gotovo sav barokni inventar (oltari, propovjedaonica, orgulje koje je kupila bogata obitelj Ferdinanda Brennera 1903. i dr.). Nitko nije niti slutio, da je apsida zidana što je moglo biti vrlo značajno jer je trebalo sve moguće predmete što brže prebaciti u apsidu. No to nije učinjeno pa je sve progutao plamen. Rastopila su se i zvona te pokrov zvonika. Crkva je već nakon samo godine dana ipak obnovljena uglavnom dobrovoljnim prilozima i stavljena u funkciju, međutim, njezina statika nikada nije restaurirana. Župna crkva danas je kulturno povijesni spomenik nulte kategorije, izgrađena u kasnobaroknom stilu, no taj barokni biser posljednjih 41 godinu (od kako je izgorio) nije doživio nikakvu konkretnu obnovu.
Prvih godina nakon obnove umjesto glavnom oltara bilo je u apsidi postavljeno samo raspelo (bez corpus Christi), a zatim mozaik koji prikazuje sv. Vida, da bi prije nekoliko godina bio postavljen «jeftini» glavni neobarokni oltar koji se ni u kojem pogledu ne uklapa u barokni interijer – ne postoji povjesničar umjetnosti koji će potvrditi suprotno. Pitomačka zvona župne crkve koja su nabavljena i posvećena 14. prosinca 1969. godine u zamjenu za stara zvona nabavljena 1923. godine u Beču prestala su zvoniti prije desetak godina radi nerestauriranja statike crkve i posebno zvonika. Zvonila su narodu na veselje i stara i nova zvona i to u f-duru. I unatoč ovakvog stanja crkve - sada začuđujući potezi poglavara u našoj župi.

Zanimljivo je da se u najnovije vrijeme, a to je 2007. godina prišlo izgradnji ogromnog novog župnog dvora u pozadini izvrsnog krajiškog (baroknog) dvora-kurije iz 1789. godine (a možda i iz same sredine 18. st.) na početku Donjeg kraja – ulice J. J. Strossmayera. Stvar ne bi bila nimalo čudna i ironična da se stara župna kurija rušila ili bila u vrlo lošem stanju. Tada bi za to bilo opravdanja.
Međutim, stari dvor je nedavno bio nanovo prekriven i svako slijedeće zapuštanje (što se sada dogodilo) biti će katastrofalno za budućnost te zgrade – jer smještanje muzejske zbirke i drugih sadržaja čista je utopija jer će biti potrebna nova i nova materijalna, i to ne mala, sredstva.
Župna kurija («farof»), sudeći prema najnovijim istraživanjima, je trenutno najstarija sačuvana zgrada u Pitomači – čak i u odnosu na župnu crkvu. Gotovo je nevjerojatno za shvatiti da se svećenički kler danas tako arogantno i neodgovorno odnosi prema našoj župnoj crkvi. Za ne vjerovati je da se naši duhovni vođe župe orijentiraju isključivo na svoju materijalnu komociju: odličan i komotan stan sa velikim kupaonicama kakve si rijetko tko u župi može priuštiti, veliki broj gostinjskih soba itd.

Foto:Otvorenje novog pitomačkog župnog dvora 2007.godine

ZAŠTO SE NITKO NIJE SJETIO PA PRVO UREDIO STATIKU CRKVE I ZAZVONIO PRAVIM ZVONIMA, A NE DA SAMO PRAVO ZVONO NA PITOMAČKOJ CRKVI ZVONI, I TO NE KONSTANTNO, SAMO NA CRKVENOJ URI.
PA DOBRO LJUDI DOKLE SMO DOTJERALI. PRETHODNOG ŽUPNIKA OTJERALI SMO BEZ VEZE, A ON JE SAMO ŽELIO UREDITI STARI ŽUPNI DVOR I NAPRAVITI REDA U SKLADU S TEHNOLOGIJOM (informatizirati podatke, Status animarum i dr.), A NIJE MU NITI PALO NA PAMET – IZGRADNJA MEGALOMANSKOG «FAROFA» KAKVU KUĆU NEMAJU NITI NAJVEĆI PITOMAČKI «PODUZETNICI».
NA KRAJU KONCA IMA TU I POZITIVNOGA: MOŽEMO SE POHVALITI DA IMAMO NAJVEĆI I NAJLJEPŠI ŽUPNI DVOR U OKOLICI, ALI I NAJVEĆU ŽUPNU CRKVU IZMEĐU KOPRIVNICE, ĐURĐEVCA I VIROVITICE – BEZ OBZIRA U KAKVOM JE STANJU.

• MORAM OVOM PRIGODOM NAPOMENUTI KOLIKO JE PITOMAČANIMA BILO STALO DA SE ŽUPNA CRKVA NAKON POŽARA ŠTO PRIJE STAVI U UPOTREBU. NOVAC SE SAKUPLJAO GDJE SE STIGAO.
NIJE PROŠLA NITI GODINA DANA, A VEĆ SU BILA NABAVLJENA NOVA ZVONA. SAMO GODINU I POL DANA JE TREBALO DA SE CRKVA PONOVO PODIGNE IZ PEPELA I POSVETI NA VIDOVO (15. LIPNJA) 1970. GODINE. A NIJE ZANEMARIVA NITI ČINJENICA DA JE U PITOMAČI POZNATI NAM DRUŠTVENI DJELATNIK I NASTAVNIK (sada u mirovini) LUKA HRVATIĆ, KOJI JE POKRENUO I OSNOVAO MUZEJ PETRA PRERADOVIĆA U GRABROVNICI, IZ BLAGAJNE PRERADOVIĆEVA MUZEJA IZDVOJIO ODREĐENU SVOTU NOVACA ZA OBNOVU CRKVE – ŠTO JE UVELIKO IMALO NEGATIVNOG ODRAZA U NJEGOVOME DALJNJEM ŽIVOTU: ZA DLAKU JE IZBJEGAO ZATVOR, ALI JE PAO U NEMILOST KOMUNISTIČKE VLASTI. A DANAS SE PREMA NAŠOJ STAROJ CRKVI, SIMBOLU PITOMAČE, ODNOSIMO, ODNOSNO UOPĆE SE PREMA NJOJ NIKAKO NE ODNOSIMO...

Međutim, stvari će se, čini se pokrenuti. Ove se godine konačno netko trgnuo i krenulo se u sanaciju statike zgrade. I to je velik zalogaj. Skup. Ali kakvi su se zahvati mogli napraviti za onih 3 i nešto milijuna kuna koji su potrošeni za komociju naših duhovnih pastira?
Na kraju konca nitko nas nije niti pitao da li želimo upravo takav i samo takav «farof». Zašto i bi kada mi u njemu nećemo živjeti. Mogli bi se zapitati: Quo vadis...Pitomačo!
Znam da će slijediti reakcija iz župnog dvora i nekolicine vjernika naše župe – ali argumentirano to obavite.
napisao: B. Begović

Post je objavljen 14.07.2009. u 07:07 sati.