zeleni šum krošanja
srebrno zveckanje jutarnje paučine
cvrkut ptica u praskozorje
svježinu bistrog planinskog potoka
ili - kakva je to ljubičasta boja ?
što je to crveno ?
a kako izgleda plava ? je li hladna i slana kao more
ili - kako Romani opisati bijelu.....
Romana ima 23 godine i slijepa je od rođenja. Neki bi rekli. Slijepa...Romana je nevideća zapravo, a slijepa - niti najmanje. Romana ima mobitel koji priča, sat koji govori, kompjuter koji se glasa ko robot, bijeli štap i veselo se smije, djetinje sretno dok mi priča kako je bilo na putovanju po Istri, u Dubrovniku, u Rimu... Ona putuje veselo kroz život, njezin je pogled ostao slobodan od crnila kojim se međusobno uništavamo iz dana u dan, svaki dan, sve više jedni druge ubijamo. Koječime.
Omogućili smo našim očima vidjeti većinom samo ono što je ružno. I to ružno upiremo prstom. Kako bi i drugi gledali. Kako bi to postalo još veće, još primjetnije. kako bi se proširilo čim dalje, čim dublje, čim više... Da se proširi i obavije nas gustim crnilom, uđe nam u svaku poru i iscjedi se na kraju iz naših očiju opet dalje......
Romana ima bijeli štap.
Bijelim štapom Romana razastire crnilo.
Romana se veselo, djetinje smije dok ide kroz život.
Njezin život zvonkim smijehom odzvanja svijetom.
Post je objavljen 13.07.2009. u 16:48 sati.