Opijum, heroin i kokain u proslosti su svoju primjenu imali kao lijek. Danas ih zovemo najtezim drogama. Ideja koja stoji iza droge, bas kao i iza lijekova, jest ideja o pomoci. Lijekovi postoje da bi pomogli ljudima u nadvladavanju razlicitih tegoba koje onemogucavaju doticnu osobu u izvrsavanju svojih potreba. Bol, nesanica, kasalj, depresija,.... bilo kakva tjelesna ili dusevna rana po svojoj definiciji je nepozeljno i neprirodno stanje, koje bi prije svega trebalo izbjegavati, ali ak vec u tome ne uspijemo, onda je prirodno zeljeti cim prije sanirati ju kako bismo mogli nesmetano nastaviti dalje po putu kojeg smo si zacrtali. To je, dakle, uloga lijeka. Njegova glavna i jedina uloga jest da svojim djelovanjem ublazi covjeku njegove tegobe. Lijek je, a posebno droga; Means to an end!
Mnogi od nas reci ce za drogu da je losa, a za lijekove da su dobri. Kao i sve, takva crno-bijela podijela ne moze biti tocna, a kao takva, sama ta misao i stav gubi sav smisao. Ajmo mi rade probat ustanovit sto je sto, prije nego donesemo neki sud. (ako vec moramo sudit?!)
Prije svega, nista ne moze biti samo nesto (dobro, lose, visoko, prakticno, lijepo, narancasto....)! Kao sto znamo, ono sto je prije bio lijek, danas nazivamo drogom! Kak je to moguce?
Dva su odgovora na to pitanje - onaj subjektivan i "osporiv" i onaj objektivan i "neosporiv":
1) Zato sto zelimo vjerovati u carobne stapice, i
2) Zato sto ta nasa vjera (naivnost, glupost) savrseno odgovara (u ovom slucaju) farmaceutskoj industriji - nakon naftne, vjerojatno najjacoj industriji na svijetu!
Pojasnit cu prvi odgovor.
Naime, prema lijeku se ljudi odnose kao i prema carobnom stapicu - vjeruju u cudo, vjeruju da ce ih lijek izlijeciti od onoga sto smatraju svojom bolesti ili svojom tegobom. Vjeruju u tzv. quick fix! Bas kao i kod ovisnika o heroinu ili kokainu , pacijent-lijekom/ovisnik-drogom trazi taj quick fix, ali sto je gore od toga, ovisnik vjeruje da ce ono sto ga muci, na kraju balade, zaista i nestati kao sto nestaje svaki puta kad se sutne u venu ili povuce na nos. Ista je stvar i sa ljudima koji piju lijekove. Da se razumijemo, danas su ovisnici svuda oko nas, samo sto oni to nisu, jer drogu nabavljaju legalno. A sta to znaci? Droga ko droga - ljudi je konzumiraju kao svog gurua, svog ucitelja zivota - najobicniji supstitut za ono sto im fali, samo kad je legalno onda lova ide pastirima! Ovisnici se uvijek vrte u tom zacaranom krugu – ja sam nemocan sebe ucinit sretnim, al zato postoji ono nesto ili onaj netko tko/sto mi je potrebno da budem!
Nemojte me pogresno shvatit, postoje situacije gdje je doslo do nepovratnih promijena u ljudskom organizmu, kada ne preostaje nista drugo osim uzimanja lijekova kojima se nadomjesta ono sto nedostaje ili sanira ono sto je ranjeno, ali isto tako postoje ljudi koji objektivno nisu bolesni ili "ranjeni" do te mjere da si sami ne bi mogli pomoc, ali su lijeni, glume nemoc (traze pomoc), bez vjere su, kukavice, jednom rjecju - slabici koji ZELE vjerovati u cuda, u carobne stapice, u quick fix, u boga (ako zelim bit provokativan). Takvim razmisljanjem, ti ljudi sebi oduzimaju mogucnost da nesto naprave od sebe ili za sebe dok ne bude prekasno, a svoju vjeru poklanjaju navedenim stvarima na taj nacin stvarajuci savrsen alibi i opravdanje za sebe. Onaj koji im nitko ne moze oduzeti. Oni izrazavaju jasan stav – JA TO NE MOGU SAM! I momentalno se pretvaraju u ovce. A to je pogresno pricali mi o drogi, lijekovima, novcu, znanju, ljubavi ili boli... Nista nije samo nesto. Kaze se da se novcem nemre kupit ljubav, al se ni ljubavlju nemre stvorit novac. Lijekovi nas ne cine zdravima - koristenje istih samo upucuje da vise nismo! Droga nas cini sretnim - al na dulji rok nas neminovno vodi u nesrecu. Nema crnog bez bijelog, dana bez noci, ljeta bez zime, radosti bez tuge....
A mi uporno zelimo vjerovati. Zelimo!
I o zelji sam vec pisao...
Instinktivna sloboda
Cesto, kada cujemo da su ljudi najinteligentnija bica, cujemo i objasnjenje za tu tezu. Ono je da covjek ima sposobnost razmisljanja, da ima svijest. Covjekovo najjace oruzje je njegov mozak i ono sto on producira...
Uzmimo sad psa za primjer.. kako se ja usudujem reci da sam iznad tog psa po nekom stupnju razvoja? Tako sto njega usporedujem sa sobom. Kada bismo usporedivali sebe sa zivotinjama, usudujem se reci da bismo komotno mogli konstatirati i obratno. Ono sto psima i ostalim zivotinjama uzimamo kao dokaz njihove inferiornosti u odnosu na nas jest njihova uvjetovanost. Zivotinje se naime ponasaju u skladu sa svojim instinktima. Njihovi instinkti uvjetuju njihovo ponasanje. Ljudi su, pak, razvili mozak (bez uputstava) i sad ga koriste (takoder bez uputstava) i ponosni su sami na sebe pa onda jos taj ponos zele i izmjeriti... pa kazu ajmo vidit kaj covjek sve moze, a da jedan pas nemre, ili majmun, ili slon... da bi mogli ponosno konstatirati – Da! Nema mi ravnog! Zaista sam najpametniji, najinteligentiji... Nu mene, slavodobitnika!!!
U tom samoljublju nerijetko gubimo iz vida vlastitu ogranicenost, vlastitu uvjetovanost i spustamo se nize na razvojnoj ljestvici nego li objektivno jesmo. Bojimo se samih sebe. Bojimo se oruzja kojim smo si priskrbili titulu vladara Zemlje, titulu vrhovnog bica. Titulu na koju smo toliko silno ponosni!
Odbacujemo odgovornost!Ali tek nakon sto smo si priskrbili poziciju alphe, poziciju moci. Nije li nam nas dr. Ivo upravo demonstrirao to o cemu pricam. Ali ovo nije post o politici....
Zalosno je to, veoma zalosno, kada vidimo ljude koji se srame, ili boje, ili su na bilo koji drugi nacin uvjetovani da bjeze od stvarnosti. Stvaraju te svoje iluzije i onda se svim silma bore da ih odrze... Vrlo ironicno i vrlo zalosno... gotovo smjesno. Tragikomicno!
Dakle, zelja! Zelja je ono sto covjeka ogranicava i uvjetuje!!! Zelja je nas instinkt. Kak moj pas odma oce ulovit ono kaj se brzo krece, cak i prije neg je opce mogo skuzit o komu il cemu se radi, jer mu je to instinktivna reakcija, upravo tako i mi bivamo uvjetovani nasim, vlastitim zeljama!! I vidi opet paradoxa, vidi opet ironije!! Zelja je nesto sto svjesno (a to bi trebalo podrazumijevat promisljenost) izabiremo, a ako izabiremo znaci da imamo slobodu, a ako imamo slobodu znaci da imamo odgovornost i OPET biramo ono sto ce nam olaksat borbu sa stvarnoscu a iluzije ucinit realnijima. Ti to nemres vjerovat!!! I to je droga, a i lijekovi su droga... Pametnom dosta.
Pojasnjenje drugog odgovora.
Farmaceutska industrija danas je, nakon naftne, vjerojatno najjaca industrija na svijetu. A sta to znaci, ne treba objasnjavati da bi bilo jasno. To sto ljudi nemaju vjeru, odnosno istu kupuju novcem, drogom, cime vec.. savrseno odgovara onima koji su svjesni ljudske naravi (svijesni da su ljudi ovce i jos se k tome trude!) i koji razumiju da je najteze probuditi covjeka koji se pretvara da spava. A ovcama je potreban pastir... Evo ti crkva... Evo ti farmaceutska industrija,... Ne zaboravimo estetsku kirurgiju...., na koncu konca ne zaboravimo novac! Sta je to nego idolopoklonstvo!!!!! Ljudi su zbunjeni, ljudi si zgubljeni. I traze smisao i spas... Traze ga u novcu, traze ga kroz sex, traze ga u knjigama, ...., traze ga van sebe! I kaj kad ga ne nadu? Upravo zato nista nije jedno! Da pojasnim, ne postoji ono sto je samo i jedino to sto jest. Nista je sve, a sve je sve (iako je sve ujedno i nista).... I zato nista nemre biti samo nesto. Ko se zajebe i povjeruje u suprotno... recimo samo da ce mu droga donekle pomoc. Lijekovi ce mu donekle pomoc. Novac ce mu donekle pomoc. Sex ce mu donekle pomoc. Ma sve to skupa mu moze samo donekle pomoc. Covjek koji povjeruje da se sreca moze naci u necemu osudio se na nesrecu. Ne postoji jedna stvar u kojoj cemo naci srecu. Dapace, uopce ne postoji sreca da se nade. Nema srece. Ona ne postoji. Samo ako covjek to moze shvatit on moze postati sretan! Paradox - itekakav! Istina - apsolutna! Tzv. Paradox of Hedonism
Onaj koji tocno zna sto trazi - nikad nece naci to sto trazi. Onaj koji trazi ne znajuci sto ce naci - ne zna ni sto trazi. Opasnost prvom prijeti od odustajanja, a ono sto ga onda ceka kao posljedica je razocaranje, dok drugom prijeti razocaranje potragom, sto za posljedicu ima odustajanje. Ni jedan ni drugi nece naci ono sto traze iako to nalaze non-stop.
Kak veli Forrest Gump - Life's like a box of chocolates. You never know what you're gonna get.
I kaj to nije sve ono sto uvijek i stalno trazimo?? Nesto novo, igracka i cokolada :)
3u1 = 3iz1
Post je objavljen 13.07.2009. u 15:45 sati.