Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zs69

Marketing

Iglu Sport adventure race 2009 - 1. dio


Sablja i Žohar na KT8 Sis (ISAR 09)


Pripreme i prije toga
Ova trka mi se činila zanimljiva, ali nisam planirao biti na njoj. Stjecajem, za mene, pozitivnih okolnosti, ipak sam dobio mjesto u Gelender Buntai. Pripreme kreću nakon tog trenutka i svedene su na nabavu opreme. Prvenstveno MTB i penjačke opreme. Trening absajlinga sam propustio, a ni veslanje nismo probali. Treking, bicikl i plivanje sam uvježbao za treking ligu i triatlon.

Dolazak
Kasno sam krenuo iz Zagreba i računao sam da ću stići na trajekt u 19:45. Na putu sam imao i prometnu nezgodu, ali bez posljedica za moje suputnike i automobil. U 18:45 smo stigli u Valbisku, kupili karte i odmah ušli na trajekt koji je krenuo par minuta nakon našeg ukrcaja. Po rasporedu je trebao krenuti u 18:15, ali je kasnio. To vrijeme smo iskoristili za postavljanje šatora po dnevnom svijetlu.

Večer prije - gdje sam to i u što se upuštam
Okupljanje, podjela materijala za trku (uključivši i lijepo dizajniranu majicu) te briefing su bili u disco klubu Štala. Unatoč nazivu, ambijent je lijep.
Dobili smo dvije lijepe i velike karte otoka. Karte su bile velike i morali smo im prilagoditi veličinu. Škare su odradile svoj dio posla. Obzirom da su karte papirnate, a imali smo vodene dionice, trebalo ih je zaštititi od vode. Neki timovi su to napravili samoljepljivim folijama. Na kartama se crtalo flomasterima, proučavala se staza, crtali smjerovi, gledale izohipse, ...

Organizacija - prva promišljanja
Razmišljajući o svim sportovima koje smo imali na programu, broju kontrolnih točaka, broju timova, broju volontera, vremenu trajanja utrke, shvatio sam da je organizacija ovog natjecanja VELIKI poduhvat i avantura za sebe. Često razmišljam o organizaciji takvih događaja. Vrhunac mi je Bečki maraton, ali i svaka trka za sebe određeni trud i zalaganje. Do sada nisam ništa sam organizirao niti sam sudjelovao u organizaciji, tako da ne znam sve moguće probleme. Organizacija ove trke mi se činila vrlo kompleksna i zahtjevna.

Rano jutro i start
Ustao sam rano. Treba obaviti fiziološke pripreme, higijenu, razbuditi se, odjenuti, krenuti na vrijeme,... Kad sam išao na tuš, grupa volontera je već kretala na zborno mjesto. Svaka čast. Ja sam se još motao po kampu, pripremao u zadnji trenutak što ide u ruksak, a što na mene. Moram priznati da sam na ovu utrku došao prilično stihijski i nepripremljen. Pazio sam da imam obveznu opremu, ali nisam puno razmišljao o svim dodatnim potrebama.
Obično na treking utrke idem s prevelikim ruksakom Kilimanjaro Aircross 30, a ovaj put sam za premijeru ponio novi McKinley Enduro 12, koji mi se učinio premalim.
Prije odlaska na start, morao sam doći do spremišta za bicikle i tamo ostaviti kacigu. Obzirom da se ne snalazim na Cresu i to je ispala avantura gdje sam se prvo iz kampa spustio do plaže, prošetao do centra mjesta, a potom ponovo krenuo prema kampu i spremištu. Recimo da je to bilo zagrijavanje. Prije starta smo imali dodatni briefing sa zadnjim pojašnjenjima. Bio sam prilično uzbuđen i jedva sam dočekao start. Start je bio drugačiji nego na drugim trkama. Nije bilo početnog stampeda, nego smo s tržnice kretali prema startu, svake minute po jedan Ultra i jedan Light tim. Na samom startu smo napravili reset kontrolnih cheapova, dobili kartu mjesta s kontrolnim točkama i onda krenuli u obilazak.

Gradska orijentacija
Cres je vrlo zanimljivo mjesto. Mnoštvo malih, uskih ulica s lijepim dvorištima, prolazima, vratima. Moj partner Sablja, kao dominantan član tima je uzeo kartu i krenuli smo u obilazak. Obzirom da je prošle godine ljetovao u Cresu, činilo mi se da je ovo trebalo biti "peace of cake". Da bi trka bila zanimljivija i da bi se izbjeglo "šlepanje", postojale su četiri trase obilaska kontrolnih točaka. Osim trčanja po staroj jezgri uz početno čuđenje turista, ali i domaćina, bilo je i skakanja u more i prelaska mola vodenim putem. O tome svjedoče fotografije. Sablja je cijelo vrijeme gledao kartu, ja sam povremeno istrčavao u izvidnicu, no unatoč svemu, promašili smo dvije KT, pa smo ponovili slijed da ne bi bili diskvalificirani već na prvoj disciplini. Koja sramota za gradske dečke! Publika kaže da smo u obilasku grada izgledali prilično opušteni. Tu smo potrošili 40 minuta.

Veslanje
Završetkom gradske orijentacije počinje veslanje. Nakon uspješnog ubacivanja plovila u more, uslijedio je oprezan ulazak. Sam početak je bio prilično uspješan. Dobro smo veslali do izlaska iz zaljeva, odnosno do rta Kovačine. Na tom dijelu smo prestigli jedan tim, koji je vozio cik-cak. Bili su mi smješni. Nisam se mogao načuditi kako ne mogu držati smjer.
Izlaskom na otvoreno i naš je kajak (nazovimo tako naše žuto plastično plovilo) počeo vrludati, konkretno vukao je u desno. Nije to bilo malo skretanje. Svakih pet do deset zaveslaja smo morali ispravljati čamac. Ne znam što je mislio i osjećao moj partner, koliko je puta pomislio: "Žohar, #&%!!*%& ", no moje misli su išle od prilike ovako: "Trudim se veslati jednako snažno s obje strane. Obje lopatice su jednako duboko u moru. Pa, dobro, Sablja, jel ti misliš kormilarili ili ...? OK., predajem se, baš me briga, veslat ću lagano, pa kud puklo da puklo." U tim mislima i laganom pristupu, uz ugodan razgovor i kajak je prestao vrludati i plovili smo ravno. Naravno sretni. U međuvremenu su nas prešli dječaci koji su vrludali i koje smo dobro prešišali, ali i još dva tima. Nakon 8,3 km ušli smo u uvalu iza rta Sv. Blaža, izvukli kajak na plažu, skinuli se i otišli na plivanje. Samo veslanje je trajalo 01:31:05.

Plivanje
Plivanje počinje u jednom lijepom procjepu. Iako smo stalno bili u vodi dok smo veslali, ovo plivanje me je osvježilo. Nije to bila duga dionica, po mojoj procjeni nekih 200 do 300 metara. Plivački sam u dobroj kondiciji od priprema za triatlon. Neki natjecatelji su nosili peraje. Nije baš da razumijem toliki trud nošenja peraja za ovako kratku dionicu.

Ronjenje
Na točki gdje smo završili plivanje smo trebali roniti u dubinu. Zaron na 5 metara. Prvo je probao Sablja. Nije uspio. Nakon toga sam ja probao. Vjerujem da je to bilo smješno, izron je počeo prije nego su mi noge bile ispod površine. Isprike bi bile da nisam imao naočale pa me je to dekoncentriralo. Dobra isprika zlata vrijedi. Sablja je odradio zaron. Nakon ronjenja smo išli na stijenu, gdje je bila KT2 i s nje smo morali skočiti u more. Stijena nije bila viša od 5 metara. Nakon toga smo otplivali do obale, odjenuli se, otišli do obližnje KT 3 i tu počinje treking dionica. Na plivanje i ronjenje smo potrošili približno 15 minuta.

Nastavak slijedi.


Post je objavljen 11.07.2009. u 23:55 sati.