II. Poglavlje
DJEVOJKA MOG PRIJATELJA
Nakon što sam pronašla savršenu odjeću (dobro, nije baš bila savršena...), trebalo je naći cipele koje će se uklapati s haljinom. Obukla sam bijelu haljinu do koljena. Imala je tanke naramenice i svijetlo plave cvjetove na sebi. Kosu sam izravnala i obula bijele štikle. Izgledalo je predobro iako je taj „outfit“ kopiran iz filma. Jedina razlika bila je ta što ja nisam bila Natalie Baylor, djevojka Davida Cartera.
Na svu sreću, misli mi je prekinuo zvuk Mattovog automobila. Sišla sam niz stepenice, poljubila mamu u obraz i otrčala do auta. U njemu su me čekali Matt i Ben. Matt je nosio zelenu majicu kratkih rukava i traperice. Uz tu majicu savršeno su se uklapale njegove zelene oči i plava kosa.
„Jess, ovo je Ben. Ben, Jess.“ Matt me upoznao sa svojim najboljim prijateljem. Wow. Očarale su me njegove plave oči i crna kosa. Eh, kad bi to bilo sve. U „kompletu“ s tim dolazi i njegova savršena tamna put i blistav osmijeh. Oduševio me više nego što sam očekivala.
„Drago mi je.“ Rekla sam pruživši mu ruku. Čim me
dotaknuo, srce mi je poskočilo, počelo je brže kucati i imala sam osjećaj da stotine iskri pucaju između nas. Kad bi ovo bio crtić tisuće srca vrtilo bi se oko moje glave.
„Također.“ Odgovorio je.
Sjela sam na stražnje sjedalo i čudom, nisam mislila na Davida, već na Bena. Još uvijek mi ništa nije bilo jasno.
Kiša je lagano padala, ali se i dalje osjećala ona ista vrućina u zraku koja je cijelo popodne učinila nepodnošljivim. U autu je zavladala ogromna tišina. Jedini zvuk koji se čuo bio je zvuk kapljica kiše koje su udarale o prozore.
„Što gledamo u kinu?“ upitala sam kako bih prekinula onu groznu šutnju.
„Djevojka mog prijatelja“ odgovorio je Matt.
Naziv filma me stvarno zbunio. Matt je odabrao film, a još k tome ima i prečudan naziv. Što bi bilo kad bih bila djevojka njegovog najboljeg prijatelja? Možda bi mi Ben stvarno mogao pomoći da zaboravim Davida i da vidim kako je život savršen i bez njega.
„... Da li se slažeš, Jess?“ upitao me Matt ne skrećujući pogled sa ceste.
„Ha?“
„Pa da odemo poslije kina na piće?“
„Može.“ Odgovorila sam.
Ben se okrenuo prema meni.
„Jess, pođi sa mnom dok Matt parkira auto. Kupit ćemo karte.“
„Ali ja...“ počela sam mucati. Bilo mi je neugodno sama biti s njim.
„Ti što?“ upitao me dok je rukom prelazio kroz svoju gustu kosu.
„Ništa.“ Odgovorila sam. „Idemo.“
U redu smo dosta dugo čekali. Činilo se kao da nikada nećemo ni stići do karata. Uzeli smo sjedala u trećem redu. Naravno, odozada. Iako sam žarko željela sjesti kraj Matta jer mi je još uvijek bilo neugodno, želja mi se nije ispunila. Ben je sjedio u sredini, tako da ga nikako nisam uspijela izbjeći.
Na kraju filma, kada najbolja prijateljica glavnog glumca postane djevojkom njegovog najboljeg prijatelja, Ben me primio za ruku. Kao da bi žarko želio da ja i on budemo na njihovom mjestu.
Na izlazu iz kino dvorane srela sam svoju sestričnu Noru koja je bila sa svojim dečkom. Njena duga smeđa kosa i blistave smeđe oči savršeno su odgovarale uz plavokog ljepotana s crnom kosom.
„Hej Nora, hej Lucas!“
„Jess, napokon.“ Nasmiješila se i namignula mi. „Pa nismo se vidjele sto godina.“
„Znam. Što radite tu? Mislim, bolje je da pitam što ste gledali?“
„Sumrak.“ Na brzinu je odgovorila. „Vi?“
„Ah...“ činilo mi se da je jedino Nora primjetila moje oklijevanje. „...Djevojka mog prijatelja.“ Odgovorila sam pogledom pokazujući na dečke.
„A sad shvaćam!“ viknula je iz sveg glasa.
„Nora!“ lagano sam je laktom lupila u rebra. Ona je odmah shvatila razlog moje reakcije.
„Oprosti.“ Dodala sam.
„Nema problema. Jako me zanima što se sve do sada dogodilo, ali žurimo na obiteljsku večeru kod Lucasovih pa ne mogu razgovarati.“ U njezinim očima se moglo vidjeti da nije baš oduševljena odlaskom na večeru, ali se moglo i vidjeti koliko je znatiželjna oko svega što se događalo s Benom. „Nazvat ću te navečer. Slažeš se?“ Nastavila je.
„Naravno. Ispričat ću ti sve u detalje.“
Nora je sa smješkom na licu primila Lucasa za ruku i otišla.
Kako sam pričala s Norom, nisam ni primjetila da je Matt nestao.
„Gdje je Matt?“ Upitala sam Bena.
„Otišao je.“ Odgovorio je izbjegavajući moj pogled. „Ja ću te odvesti kući.“
„Pa zar nismo trebali otići na piće?“ Stala sam ispred njega, no on je i dalje zamišljeno gledao u reklamni plakat filma Djevojka mog prijatelja.
„Jesmo, ali je rekao da se pojavio jedan mali problem kod kuće i morao je odmah otići.“ Napokon me pogledao u oči. „Obećao sam mu da ću te živu i zdravu vratiti kući.“
„S čime? Auta nema.“ Prekrižila sam ruke.
„Uzet ćemo taksi. Pa ipak je ovo New York. Svi se voze tim žarko žutim stvarima.“
Duboko sam udahnula.
„Imaš pravo.“
Imali smo sreće što je u pravom trenutku prolazio slobodan taksi. U NY, iako ima puno taksija, teško će se naći slobodan.
„Prvo dame...“ Rekao je otvarajući vrata.
„Hvala.“ Nisam ni znala da je toliko ljubazan. Svaki put sve me više i više očarava. Ljubazan je, druželjubiv, zgodan..
Iako je inače komunikativan, u taksiju nismo puno razgovarali. Polako me prolazio onaj strah od toga da ostanem sama s njim. Šutnju je nakon nekih dvadestak minuta prekinuo vozač.
„Stigli smo. To bi bilo 15 dolara.“
Ben je izvadio novčanik i platio.
„Dopratit ću te do vrata.“
„Ne treba. Mislim da me nitko neće oteti u ovih 10 sekundi koliko mi treba do ulaznih vrata.“
„Nikad ne znaš...“ Nasmiješio se.
Krenuli smo prema vratima, ali nismo stigli dovoljno brzo. Svake večeri se automatski uključuju prskalice koje zalijevaju mamino cvijeće. Bar ona ima jednu brigu manje, ali smo zato nas dvoje bili mokri do kože.
U trenutku kada sam željela otvoriti ulazna vrata, Ben me primio me za ruku.
„Slušaj... Stvarno mi je bilo lijepo večeras i volio bih to ponoviti. Ako se slažeš?“
„Ja nemam ništa protiv.“ Odgovorila sam.
„Ali... ne kao prijatelji...“ Naglo je stao s rečenicom.
Ostala sam u šoku.
„Stvarno mi se sviđaš. Od dana kad sam te ugledao, a pogotovo sad kad sam proveo cijelu večer s tobom. Znam da si opazila da te gledam pod odmorom i Matt mi je sve ispričao o tebi. H...Hti...“ započeo je mucati. Lice mu je bilo svo mokro i kapljice vode klizile su mu niz obraze. To je prekrivalo i najmanji pokret koji bi mi mogao bar natuknuti o čemu se radi. „Htio bih te nešto pitati.“ Napokon je uspio izgovoriti cijelu rečenicu do kraja.
„Bi li željela hodati sa mnom?“ Nastavio je. Lice mu se odjednom poprimilo crvenu boju. Kao da mu je krv navirala u lice. Umirao je od srama. To se moglo vidjeti iz aviona.
Takvo pitanje uopće nisam očekivala. Htjela bih biti s njim, ali David... Što ako ga ikad upoznam?... Joj, Jess... Sad si stvarno pretjerala. Pusti Davida i živi dalje. Rekla sam sama sebi.
„Bih. “ odgovorila sam zapravo i ne shvaćajući što sam rekla. Još uvijek sam bila u šoku. Zavladala je velika tišina.
„Dopuštaš mi da nešto pokušam?“ upitao me.
„Samo ako ću nakon toga ostati živa. Mislim, premlada sam da umrem.“ Pogledao me kao da stvarno mislim da će me ubiti. „Hej, opusti se. Samo sam se šalila. Pokušavam razbiti ovu nervozu. Zar uz sve one dobre osobine nemaš ni malo smisla za humor?“
Nisam ni stigla udahnuti nakon posljednje rečenice, već sam osjetila njegove usne na mojim. Nisam se mogla, a niti sam se htjela oduprijeti.
„Vidimo se u školi.“ Pozdravio me prije nego li je krenuo nazad kući.
„Vidimo se.“ Odgovorila sam. Ruke su mi počele tresti. Bila sam toliko sretna. Možda mi se sreća napokon nasmješila.
Post je objavljen 13.07.2009. u 11:40 sati.