Tri kralja
Ne mogu se otet dojmu da horoznak raka nije kultni. Em što izgleda neobično, em što ima milijun ruku i nogu, em vas gleda ne znate ni otkud, on i utiče na ljudsko raspoloženje a onda kroz to na sve pore ljudskog bića, na osobine, na volju... ma na sve. I tako sam ja sigur da ove jade koji su nas snašli moremo slobodno pripisati znaku raka.
Toliko slavnih je prvi put zaplakalo, a bome i zadnji put se nasmijalo u okrilju tog znaka da sam počeo tražiti datume rođenja poznatih i onih koji su prdeknuli. I onda mi zapelo ovo.
Kralj popa ode. A to čeljade je vazda vodilo računa kako će ga televizija prikazat, kako će izgledat, koji kut, kako stoji nos, rukavi, oni pram kose i tako dalje. Ajmo zeru bliže.
„Šta me gledate tako“. Prvo reklama keramike i cerek pa botuni na košulji,... jesu li tu jesu? I on ode a mislio sam kako je pustio žile i to zalivao da će ostat bar dok je živ. Ali ne, on je vidio da je vrag odnio kesu i ode „kroz podrum“ kako je i doš'o. No eto sutradan se predomislio pa je aktivirao mjesto saborskog zastupnika a i počasni je prezidente u stranci.
Tako sad Lijepa Naša ima dva premijera... kako nema ako se daju dvije plaće.?
Jučer je Šeks kod Stankovića rekao da je taj zakon o plaći premijera donio Račan kad je bio na vlasti? Pa da, oni nisu ni mogli znati koji su oni zakon donili?
Treći kralj koji je prdeknuo je Simo Dubaić. On se, doduše, u minulom svjetskom ratu ponašao kao kralj jer kad bi on okrenuo palac prema dolje onda je radila gever-mašina. Tamanio je ljude kao da su buhe ili uši, sve koji su drugačije mislili. Doduše to je i priznao ma se oni nisu vratili, njihove kosti počivaju u ovoj žednoj zemlji za radi bolesnog uma.
Ona prva dva kralja povezuje sličnost u nastupu jer je jedino bilo važno kako će izgledati na televiziji.
Pa bogamu,... razmišlja naš kralj koji je abdicirao, ja radim za vaše dobro a vi meni dali praznu državnu kasu, pa kako mislite da ću ja upravljat državom, oću li ja iz svoga žepa plaćat, možda bi neki željeli da prodam satove ili što... nije mi jasno. Kad napunite kasu opet ću doć jer ne dozvoljavam nikome da više voli ovu državu od mene.
- Čekaj malo jebaga... ne mo'š tako komparirat stvari, to nema smisla,... to nema veze jedno s drugim.- Javlja se onaj moj nutarnji kontra.
- Dobro dobro, ajde ovako.-
Kralj Simo je tražio dobrovoljce u onome davnome ratu ovako.
- Dobrovoljci napred, 'ko se ne javi dobiće metak.-
Na saboru stranke, jer se stvar nije smjela ohladit, promjenili su statut i glasovanje je bilo dizanjem ruku, kao tridesetih godina prošlog stoljeća. Ae da vidimo ko neće podić ruku, ae da vidimo?
Iskreno reći metode imaju neke sličnosti, jedino kod ovog sa glasovanjem nisu padale glave u pravom smislu te riječi.
- Čekaj malo jebaga opet si zabrazdio, to nema veze s mozgom.-
- Dobro de, ae ovako.-
Da zaključim.
Ako sam ih nazvao tri kralja moraju imati neku sličnost jer i svi kraljevi imaju neku dodirnu točku. Kad mi već nedaš razmišljati tako a ajde pobij ovo.
Neosporno je da su snažno obilježili jedan dio vremena,... da će ih ljudi pamtiti, da su uvijek bili pri vrhu top lista ili jada ili dobra i da ih veže slovo „L“, e to, to im je zajedničko poveznica koja će se pamtiti.
Kad je slovo „L“ ispalo iz titule "KRALJ", ostao je KRAJ.
Post je objavljen 13.07.2009. u 08:53 sati.