Zagreb,studeni 1999.
Konvoj Libertas.Danas kad sjedim u toplom uredu uz bezbrojne mirise i boje jeseni na izmaku stoljeca,u mislima se sjecam one jeseni devedeset i prve i svega onoga sto se dogadjalo jos od rujna i zadnjeg aviona iz Grada koji je sletio u Ljubljanu a ne u Zagreb.Te subote smo se Mirjana i ja vratile spomenutim avionom,dan iza zasvirala je ona cuvena sirena iza koje je avion probio zvucni zid predskazujuci nesto novo,nesto strasno,
dotad nedozivljeno.Telefon je u stanu zvonio dvije minute iza svake sirene,
zovu moji,zovu iz Grada.Jeste li u sklonistu,idete li,zasto niste posle...i tako skoro petnaest dana,pripremanje vode i zaliha iz butige,slusanje uputa s radija,noci prespavanih u sklonistu i telefona iz Grada.I onda je telefon umukao,prestao zvonit.Zadnju sliku iz Grada poslala je TV Opuzen,
slika Komolca u plamenu.Sve veze su prekinute.Dubrovnik je u okruzenju.
Radio se slabo i rijetko javlja,gospar Josko i nada u nesto novo,ali samo se cuju vijesti"...Konavle okupirane,zapaljene,Osojnik okupiran,izgorio,
Pobrezje okupirano,Mokosica,Zaton Mali i Veliki,Orasac,Trsteno,Brsecine,
Sdano sve do Bistrine,cijela Rijeka sve do Sustjepana,na Srdju su..."
Osamnaest dana kako telefon nije zazvonio s vijestima iz Grada i mojih sedam izgubljenih kila.Kako je ta tehnika cudna stvar i razmazi nas.
Prije par dana me gospodin Branko,koji je"kriv"za ovu moju napisanu pricu,
pitao sto je bio moj motiv prikljucenja Konvoju.Opisi to,rekao je.Napisi sto te potaklo da se prikljucis Konvoju.
Motiv?Stvarno,koji je bio moj motiv?Dodatni motiv nije mi trebao.Cim sam cula da se ide u Grad,morala sam otic,to je bilo jace od mene.Pa doli su moji i mama i tata i Marija i Antun i Antonija i nono i svi.
Iz mog dnevnika o prvom Konvoju Libertas...
"...ispracaj Zagrepcana,Dubrovcana i svih ljudi dobre volje iz Zagreba bio je velicanstven.Masa ljudi od Cvjetnog trga,Preradoviceve i duz cijele Bogoviceve.Ljudi bezbroj,lica znana i neznana.U ocima im ocaj za Grad,
vapaj za ljude iz Grada.Spontano mahanje,ruke u zraku polako,zatim sve snaznije i sve dalje,nama za sretan put.Hvala im.Neka nam dragi Bog i Majka Bozja budu na pomoci,svima na ovom putesestviju.Krenuli smo prema izlazu iz Zagreba prema Sloveniji.Eto prilika za prvi put proci kroz meju.Da je razlog drugi radovala bi se ovom putu.Slovenija je lijepa,divna je jesen u Sloveniji,sve je jos tako zeleno i mirno i cisto.Golokud neobran,
zemlja se obradjuje,ljudi zive skoro normalnim zivotom.I da cesta nije izgusjenicana od tenkova,ne bi se ni reklo da je tu prije cetiri mjeseca sedam dana bio pakao.
Ah,kako je zivot kratak,nema covjek kad razmisljati o proslosti.Treba nastaviti,zivot ide dalje.Slusam vijesti,gospar Josko upravo javlja da je vojska na Zvekovici iznad Sv.Jakova na samo jedan kilometar od Grada.
Boze,hocemo li ga zateci cijeloga,sto ce biti s mojima?Moramo.Gledam ljude oko sebe,svi se trude biti veseli,normalni.Ali kako,kako biti veseo i normalan u ovakvom trenutku?Oci nas sve izdaju,ogledalo nasih dusa,i mene su izdale.Patnja?Bol?Suze.
Dokle seze ljudska,ma ne ljudska jer ovo sto rade ne mogu biti i nisu ljudi,
dokle seze"njihova"pamet?Sto razmisljaju,ako znaju,kako?Sto to znaci?O cemu razmisljaju dok granatiraju moju kucu,nase kuce,Grad?O cemu razmisljaju dok granatiraju moje,nase,djecu i gospare?
Rijetke se vrste unistavaju medjusobno,ljudska je jedna od njih.Kad Mi hocemo zivjeti Tu,nigdje drugdje,Tu,"oni"Nas ubijaju.Samo zato sto hocemo zivjeti.Tu.
Konvoj.Vracam se mislima ponovo na njega.Granicu smo prosli bez problema,nasi carinici pozdravljaju,osmijeh je na njihovim licima,ruka s dva prsta u zraku.Pobjeda?Pobjeda!Hvala carinicima iz smjene kada je prolazio Prvi Konvoj Libertas za Grad.Medjugranicni prolaz i tzv.nicija zemlja i onda meja.Zaustavljanje.Placanje taksi i nakon pola sata nastavak puta kroz Sloveniju.Nadam se da cemo doci u Rijeku do planiranih sest ura...
Post je objavljen 13.07.2009. u 02:05 sati.