.....ISPRICAT CU VAM PRICU.....
Hladan dan,bura dere sve oko sebe,ispred Richemberske srednje
skole nema jos nikog.Svi su u ucionici,cuje se samo sustanje lisca
na ulicama.Najednom se cuje krik srednjoskolaca,nastava je zavrsila,
svi se guraju nebi li sto prije otisli doma.Mešu njima Emilly,vitka i osrednje
visoka cura prekrasnih prirodno naranęastih kovrca sve di pola laša.Emilly
je zivjela sa svojom majkom,psicem i macom.Tata joj je jos davno umro od
predoziranja tabletama izazvanim ptsp-om,naime tata joj je bio narednik,ali
se razbolio vidjevsi tolike strahote i smrti rata.Emilly se na to navikla,u pocetku joj je bilo tesko,ali sad je cak u tome vidila i neke prednosti.Na primjer nema oca koji ce joj braniti do kasno izlazit vani,jer znala je da su
najcesce ocevi ti koji su strogi.Emilly se zurila doma jer je trebala stici na
trening.Trenirala je plivanje vec 8 godina.Kad je dosla doma,odlozila je torbu,
zgrijala si rucak koji je ostao jos od jucer,i spremila za trening.Dok je jela,zazvonio je telefon,ustala se i javila:-bok Emilly,ja i moja mama cemo
doc po tebe za 15 min,pa cemo skupa na trening,budi spremna!-odmah je
prepoznala taj visok i piskutav glas.Bila je to Anna,njena susjeda i dobra
prijateljica.-oke Anna,nebrini se,bit cu spremna,cao!-vratila se za stol,dovrsila sa ruckom,stavila posuše u perilicu,jos jednom provjerila
dali je sve uzela za trening,iu tom trenutku cula je glasnu trubu.Bila
je uvjerena da je to gospoša Mayer,anina majka i ana.Uzela je stvari i trkom izasla.
(nastavak sljedeci put)
Post je objavljen 13.07.2009. u 00:36 sati.