Marketing
Munchen
Dan prvi
Što rade dokone žene prvog jutra u skupom stranom gradu ? Idu u shopping, naravno.
(Nakon što su se namlatile Camamberta.)
Dobile smo hot tip. Elegance je francuska modna kuća koja radi finu i lijepu robu, koja je usput i jako skupa. Potegnemo do nekakvog velebnom poslovnog centru u minhenskim Dugavama i otkirvamo da je, unatoč ogromnim popustima, roba i dalje skupa. Žene grabe, muževi se dosađuju.
U tom kvartu uočavam najave za Springsteena i malo drugačije predizborne plakate
.
Umorni od tegljenja vrećice idemo na ručak. Motamo se po centru
gdje se nalaze grčki, turski, kineski, brazilski, afganistanski i indijski restorani, često jedan kraj drugog.
Za oko nam zapinje sushi, ali i Nordsee na Viktualienmarktu. Riba i ostale morske stvari na masu načina, s povrćem i umacima. Cure nam sline, ali restoran je krcat iznutra i izvana (unutra su mjesta za stajanje, vani tipične birtgartenovske klupice). Tužni sjedamo u Paulanerovu birtiju. Nakon ručka krećemo u Engleski vrt.
Mrak na sjeveru pada kasno, pa mi se cijeli dan čini kako vrijeme stoji, iako hodamo satima.
Smsom stiže vijest da je premijer odstupio. Odeš iz države na par dana i sve ode vrit.
Sasvim slučajno po putu do vrta otkrivam katedralu, oliti Frauenkichen.
Upad je slobodan, ali za zvonik se plaća 3 eura.
Unatoč predahu na interaktivnoj fontani ispred katedrale
u vrt dolazimo umorni od hodanja, pa ispod drveta malo hrčemo na travici, kao i mnogi drugi ljudi (turisti)
te zavidimo onima koji se po vrtu voze uz vlastitog vodiča,
a zatim krećemo dalje.
Suživot studoša s obližnjeg kampusa i živina je u zelenilu Engleskog vrta upravo idiličan.
Dok se glatki dvonošci sunčaju ili hrču u hladovini, pernati dvonošci i njihov podmladak šeću i pasu.
Šećući se tako vidimo kako se ljudi kupaju i baš kad sam počela u sebi naricati što nisam spakirala i badić, nailazimo na znak „Zabranjeno kupanje“.
Dok tresemo glavama i čudimo se svijetu u kojem su i Nijemci postali totalno anarhični,
uočavamo nešto još čudnije
Usred potoka Eisbach ljudi.....surfaju !
Na nekoliko metara širokom potoku formacija kamenja stvara trajni slap. Surferi/ce se otiskuju s obale i idu s jedne na drugu stranu. Kada se više ne mogu održavati ili žele prepustiti mjesto nekom drugom, bace se u valove i otplivaju.
Proklinjem vlastitu glupost i 150 slika katedrale – fotić mi je nakon desetak snimki crknuo u najzanimljivijem trenu!
Eisbach je mjesto za iskusne surfere, pa se za lijepog vremena zna skupiti i do 5000 gledatelja. Početnici se uče na drugom mjestu u gradu, Floßlandu u Thalkirchenu.
Surfanje je, kao što i samo znakovi govore, zabranjeno, ali država se smekšala pa odlučila prepustiti odluku o ukidanju zabrane gradu, tako da bi već iduće godine moglo postati legalno.
Upravo kad zaključujemo kako bismo mogli gledati satima, počinje kiša. Trčimo u Ubahn i usput razmišljamo o tome tko je došao na ideju o surfanju na gradskom potoku i nakon koliko piva.
Dan drugi
U centru Munchena, pogotovo oko ulice Kaufinger,
nalaze se ne samo fini dućani oblijepljeni natpisima SNIŽENJE,
već i štandovi koji prodaju čudesne
pjenjače za mlijeko, as seen on tefau setove za ribanje i rezanje te razno mljac voće (prave njemačke bobice).
Ima i puno umjetnika koji dobro zarađuju glumeći kipove, slikajući,
svirajući klasiku ili pop i pjevajući operu.
Ah, da, neki i rade. Silvija i njena ekipa su tako snimali prognozu. Isprva pristojno...
...a zatim i razgolićeno....
Svemu tome se divim, ali uporno pogledavajući na sat. Dan je koncerta, pa odbrojavam do dejta s The Bossom.
Na brzinu popijemo kavicu u Starbucksu (3,90E), surfamo u net kafeu (pol sata 1,30E), pamtimo položaj manje krcatog Nordseea, razgledavamo sportske badiće uglednih tvrtki po smiješnim cijenama, a zatim trčimo doma na ručak.
Taman kad krenemo iz stana oko 17 sati počinje pljusak. Bruce svemogući ipak zaustavlja kišu i pruža skoro 3 sata zabave (vidi prethodni post). Kakva večer........
Dan treći
Križa, potkoljenice i Ahilove tetive me nenormalno bole od koncerta, krećem se ko stara baba, posebno po stepenicama, pa inzistiram na vožnji eskalatorima, posebno u Ubahnu.
(Kako izgleda Ubahn lijepo se vidi u spotu Meritasica Slučajno. Na svakoj stanici nalazi se automat za kupnju karata s mnoštvom objašnjenja i različitih karata i da već nemamo tjedni pokaz, totalno bi se izgubile.)
Motamo se po tržnici, između štandova na kojima se prodaju upravo iscijeđen voćni sokovi, drveni suveniri i egzotični sirevi.
Konačno ručamo u Nordseeu,
uhvativši mjesto isključivo zato što su se ljudi razbježali pred nevremenom.
U trokatnoj knjižari Hugendubel na Marienpplatzu ubijamo dva-tri sata dok pada kiša.
Zbog kiše i malaksalosti odustajemo od posjete Olimpijskom tornju i dvorcu Nymphenburg, kao i Deutsches museumu, ali ipak zastajemo u dućanu muzeja da vidimo kakve si odlične igračke ne možemo priuštiti.
Šetamo se do Isara i poznatih nudističkih plaža
(koje su, dakle, u samom centru, ali nažalost prazne). Neodlučni među mnoštvom restorana večeramo u ....wait for it.....KFC-u.
Da, znam. Ali bilo je fino.
Gledamo zlatnu mladež kako po se gura po crvenim tepisima -bio je to tjedan filmskog festivala.
Nakon toga sjedamo na pivicu i pana cottu u talijanski restač kojeg vode pravi Talijani.
Na putu do restorana dogodilo se nešto strašno..........muka tjedna.
Sasvim slučajno, u Sendlinger str. između ljekarne i Lusha, otkrivamo trgovinu Bears & Friends.
Isključivo gumeni bomboni !!! U milijun okusa !!!! Akcija- 3 eura pol kile !!!!!
Komadići voća, cola, voćni sok, bazga, amaro, prošek, milkshake, kava, pina colada......perverzije prebrojne za nabrajanje.
Ali već je prošlo 20 sati i dućan je zatvoren. Super G me silom odvlači dok jecam i slinim.
Dan četvrti
Doručak, pa put na aerodrom.
U Sbahnu osim reklame za hrvatsku obalu vidim jako zabavno upozorenje o švercanju
„Bei Scwarzfahren sehen wir rot.“
Dok na engleskom, turskom, francuskom i talijanskom kratko i jasno piše
„Ko se šverca, dobit će kaznu i sudsku tužbu. Sačuvajte sebi i nama vrijeme i novac“ njemački je tekst
puno stroži i dulji. Kaže:
„Kartu morate imati i poništiti. Nikakve isprike ne pale, sve smo ih već čuli“.
Na aerodromu je fešta, pa u to ime popijemo pivicu i pojedemo dva prava njemačka specijaliteta, doner kebabe. Otežana trbuha sjedamo u Dash8......... i za sat vremena smo doma.
Dobar provod.
Post je objavljen 13.07.2009. u 10:32 sati.