Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/thedistantone

Marketing

you don't know me. you don't wear my chains.

When people look into your eyes, they can see that you're an energetic, happy, and cheerful person.
You're outgoing and fun, and love to make new friends.
You're not afraid to speak your mind, and you never stop laughing!
People realize that you're a bouncy, loud person, that can sometimes be abnoxious, just by looking into your eyes. They can see that you're a unique, stylish, and one-of-a-kind individual.
You're independent, and you don't let anybody get in your way.



točno bih se tako i ja opisala. osim ovog dijela da se stalno smijem.
vraga se stalno smijem. stalno bih se smijala kad mi pola života ne bi oduzimao stres.
stresni ulcus. pih

***

oh, mozak mi je na shuffle.
toliko pjesama, toliko ljudi, toliko osjećaja, toliko događaja.
sve što je iza mene, što je tu i što će biti. ili možda neće.

kad bih morala odabrati nešto što je najvažnije u životu, ne bih znala.
karijera, ljubav, obitelj, zdravlje, novac?, putovanja, prijatelji, što?
ma to je tako glupo.
jer sve je bitno i zašto bih uopće morala birati?
jedno ne ide bez drugog.
ustvari shvaćam da sam se zaplela u temu u koju se nije bilo pametno zaplesti.
u svakom slučaju, nemam pojma koji mi je pravi prioritet u životu.

koji, ha? trenutno karijera, naravno. no, ide uz nju i novac. ali buduća karijera. sve mogu tako savršeno zamisliti. svaki detalj. tako se veselim.

zdravlje uzimam zdravo za gotovo. pa onda svaki put kad mi se nešto loše dogodi ili kad nekim slučajem otvorim oči, vidim da bez zdravlja nema ničeg. i nema. ali mogu li zapravo učiniti nešto što će utjecati na moje ne-obolijevanje recimo raka pluća? pa ne mogu. ne pušim, dakle nisam si sama kriva. jednostavno je stvar slučaja. obolim li - sranje, ne obolim li - kul.

no dobro.obitelj? ha, dovoljno sam stara da sam prerasla fazu "djeca su fuj i ja ih ne želim nikad imati" i ušla u fazu "pa moje dijete ne mora nužno biti razmaženo, ja sam ga sposobna odgojiti divno jednog dana", ali sam i dovoljno mlada da samo pretpostavljam da ću imati dijete. ono, jednog dana i to će doći, prerano je o tome razmišljati. dakle, obitelj trenutno niš.

putovanja, prijatelji?
e, da bih putovala jednog dana, trebat će mi novac, što znači divan posao, karijera, dakle to je riješeno tamo gore.
a prijatelje? tko će mi nabaviti prijatelje? neprocjenjive ljude koji čovjeku znače cijeli svijet? tko će mi reći da se ni oni ne uzimaju zdravo za gotovo? a u isto vrijeme da nekad treba i riskirati i pustiti ljude u svoje srce?
prijatelji su tako relativni.

tako se bojim svijeta.


Post je objavljen 29.12.2009. u 23:23 sati.